Žarko je želio biti svećenik, no postao je harmonikaš. I to akademskog ranga; kao klasičar je pobijedio na harmonici na natjecanju 1983. godine na Brijunima, postao je prvak Jugoslavije. No, to je samo dio istine; Ratko Bartulović, 55-godišnjak s diplomom Muzičke akademije u Sarajevu svira jedanaest glazbala, a harmoniku čak ne drži svojim primarnim instrumentom.
- Znaš kako je, do sedamnaeste godine san živija u Travniku, a na harmoniku nisi moga uvatit žensku. Travnik je rokerski grad, znaš, s harmonikom si kod ženskih smatran seljačinom. Pa san naučija svirat gitaru, te za svaki slučaj još desetak instrumenata. Trenutno učin trubu – sažima Bartulović, danas – točnije, od 1980. godine – nastanjen u Trogiru.
Ipak, iako je zahvaljujući majstorskom poznavanju ne samo gitare, nego i drugih žičanih instrumenata stekao ugled i šarmirao suprotni spol, u njemu je ostao tihi, cjeloživotni žal što nije kročio putem vjere i životom čistoće, potpune posvećenosti Svevišnjemu kao njegov ponizni sluga, skromni pastir. No, sve što se dogodi, zbilo se s razlogom, i sa sobom nosi nešto dobro.
‘Imam dvije krasne kćeri‘
- Imam dvije krasne kćeri – zahvalno veli Bartulović, božjom voljom dvaput ženjen.
Jedna je kći odrasla i s diplomom, te pjeva u crkvenom zboru Izvor, dobitniku Porina u svojoj klasi. Dobio ju je u braku s prvom suprugom, koja je na žalost preminula. Bog ju je zarana pozvao k sebi, a Ratku – još mladom čovjeku - u život poslao novu ljubav. U drugom braku sa socijalnom radnicom ima drugo dijete, također žensko, devetogodišnjakinju.
Očekivano, i ona pokazuje sklonost glazbi, a ima definitivno najboljeg mentora u Dalmaciji; Bartulović, naime, već skoro 20 godina vodi glazbenu radionicu u Trogiru na predjelu Pantan, te poučava nekoliko instrumenata tridesetak polaznika svih generacija: od djece, do odraslih. Neki dođu čak na preporuku liječnika, jer bavljenje glazbom je najljepša terapija.
Neki su i sami liječnici.
- Počeja san s lekcijama još u fazi suradnje s Pučkim učilištem u Trogiru, kad sam se vratija iz Munchena. Tamo sam živija pet godina, predavao na faksu. Dvojica studenata, mojih momaka, bili su prvaci Europe u harmonici – ponosno će Bartulović.
U Munchenu je djelovao i kao producent u glazbenom studiju poznatog glazbenika Brane Likića.
Ipak, naznačajnija suradnja koju je ostvario za života bila je ona s legendarnim pjevačem, još uvijek vitalnim Seidom Memićem Vajtom.
Prvi Bosanac koji je osvojio Split
- Prvi Bosanac koji je osvojio Splitski festival! "Mornareva pjesma".... Vajta je bija veliki prijatelj s Miljenkom i Lepom Smoje, zaljubljen u Dalmaciju, boem u duši, ljudina. S njim sam svirao nekih sedam godina, ali – gitaru. Na klavijaturama je Vajtu pratija Željko Šparmajer – prisjeća se Bartulović, koji je u toj fazi života proputovao doslovce cijeli svijet: od bivše Juge, do Amerike i Japana. Jedino u Sjevernoj Koreji nisu bili...
A kako je započeo njegov glazbeni put? Roditelji su mu bili po zanimanju inženjer elektrotehnike, mama šefica laboratorija u Travniku; familija s pedigreom, ali ne glazbenim.
- Moj životni uzor od malih nogu bija je Nikša Bratoš, jedan od najboljih glazbenika ovih prostora. I on je odrastao u Travniku, družili smo se – ja ka dite, on već momak. Uvik san tija bit ka Nikša "kad narastem"; i dalje tomu težim – veselo će Bartulović, s kojim razgovaramo u njegovu trogirskom studiju.
Vraćamo se na želju, onu neispunjenu, da postane svećenik. A zove se, gle, Ratko.
- Po didi, imenjaku, koji je nestao u ratu. Baka mi se zvala Marija – nježno zbori glazbenik.
Bartulović je šesnaest godina na lokalnoj televizijskoj postaji vodio vrlo popularnu emisiju "Pisme za dušu", također je radio kao producent na Novoj TV, u prvoj emisiji glazbenog talent-showa koji je iznjedrio Sašu, Tina i Kedžu, Neru Stipičević, Rafaela Dropulića, Natali Dizdar... Radio je i u produkciji legendarnog Turbo Limach Showa, trenutno je ne samo glazbeni pedagog u svojoj radionici, nego i producent Pop-festivala za mlade (do 15 godina) na Kupresu.
Svirao s Amulićem, producirao Halidu
- Uz svirke, bezbroj njih sa Vajtom, već 17 godina nastupam s Nenadom Vetmom, a svira san kroz život i sa Mineom, dance-zvijezdom Ellom, Katarinom Rautek iz ET-ja, Ivom Amulićem, Zoricom Andrijašević-Donnom, Dorom Bačić... U Likićevom studiju san isto radija aranžmane za mnoge, među najpoznatijima su svakako Plavi orkestar i Halid Bešlić.
Halid je bija najveća ljudina na estradi, nije bilo boljeg čovika – sjetno veli naš sugovornik koji je proputovao svijet, svirao po cijeloj bivšoj Jugi, ali i dobio nagradu grada Trogira za doprinos na svom polju djelovanja. Ipak je baš tu "bacio sidro", našao mirnu luku. Iz koje, međutim, povremeno isplovi nemirnim, uvijek uzbudljivim morem glazbe.
- Često nastupam na kruzerima, sa kolegicom-pjevačicom, tu izvodimo repertoar evergreena poput glazbene teme iz filma Dr. Živago, Pod pariškim krovovima, pjesme Edith Piaff... U duši sam šansonjer i jazzer, najviše ipak sviram na harmonici, talijanskoj, klavirnoj. Valjda harmonikaša-klasičara ima na tržištu najmanje...
Naravno, sviram i na svdbenim feštama, repertoar Halida i Hanke, ono šta ljudi traže a i meni je okej. A kad ne sviram i ne podučavam, onda sam na nekom hodočašću; odem najčešće u svetište Vepric ili tu, u župu Sveti križ kod mog omiljenog duhovnika patera Joze Čirka. Razgovaramo i molimo se, ali ponekad zajedno i zapjevamo – otkriva Ratko Bartulović, Trogiranin iz Travnika, glazbenik s diplomom i dušom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....