StoryEditor
Životspašavanje tradicije

Za primoštensku čipku potrebna je igla, konac i - motiv

Piše Jordanka Grubač
3. ožujka 2016. - 21:32
Sandra Barešin postavila je izložbu primoštenske čipke

Prije nekoliko godina u Primoštenu su još samo tri žene znale kako se izrađuje čuvena primoštenska čipka, a Rosanda Ilić ostala je jedina majstorica toga zanata.

Onda je 2009. godine čipkarstvo u Hrvatskoj upisano na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a pritom (nažalost) ispušteno tradicijsko umijeće izrade čipke u Primoštenu i Rogoznici našlo se u Registru kulturnih dobara kao zaštićeno nematerijalno dobro Ministarstva kulture RH.

Primoštenskom čipkom intenzivno se pozabavio šibenski etnolog dr. Jadran Kale, a sve skupa rezultiralo je obnavljanjem tečaja i osnivanjem Udruge primoštenskih čipkarica "Pekljica" te prvim polaznicama spomenutog tečaja 2013. godine.

'Čipke na iglu'

Danas u "Pekljici" dvadesetak žena, nalazeći se iz tjedna u tjedan, neumorno radi iglicom i koncem primoštenske "čipke na iglu". Doista, za primoštensku čipku treba imati samo iglu i konac i – motiv. Motiv ne samo kao zamišljeni predložak, nego i kao nagon za rad.

Starim Primoštenkama motiv je prvo bila – dota. Dakle, udaja. A zatim pokop. No, teško se danas u Primoštenu može naći neka stara ženska nošnja. Jednostavno zato što se svaka stara Primoštenka bezuvjetno željela i pokopati u onome što je satkala za dotu ! I sad, dok se etnolozi i čipkarice trude obnoviti tradiciju i zaustaviti nestajanje, često im se neka prelijepa čipka i stara nošnja pred nosom preseli na onaj svijet...

Tako je more najdivnijeg blaga, ženskog ručnog rada, dospijevalo pod zemlju, a zamalo je Bogu na istinu otišlo i kompletno umijeće čipkanja Primoštena i Rogoznice.

Utoliko su akcije s početka teksta, uključujući i razvoj Etnografskog odjela Muzeja grada Šibenika, naprosto spasile jednu tradiciju, jedno umijeće, a baul se opet počeo puniti blagom.

Po starinsku, ili s nekim suvremenijim dahom, prema novoj kreativnosti i novijim ukusima, domišljate i vrijedne primoštenske čipkarice danas vezu i neke nove forme. Na njihove je čipke palo cvijeće, njihove su početne forme poprimile specifične lokalne oblike floralnih motiva, a više se ne čipka jedino radi dote i – pokopa.
 

Svečana odora

Međutim, i danas se za korizmu i u procesiji nose svečane primoštenske nošnje ukrašene čipkom. Oduvijek se svečana nošnja vadila iz baula i škrinja o blagdanima i svečanim prigodama – nipošto svekodnevno.

Zimi se (piše Sandra Barešin, kustosica izložbe o primoštenskom čipkarstvu, upravo postavljene u Muzeju grada Šibenika) nosio košuljak, odnosno potkošulja od bijela platna s dugim rukavima i čipkom na vratnom otvoru i rukavu, a ljeti buština – također svojevrsna potkošulja, ali s naramenicama iliti tirakama, opet s čipkom oko vrata. Iznad toga dolazi opleće, bijela platnena košulja dugih rukava, naborana oko vrata, pa se zvala grišpanica. Ti se nabori, inače, u Primoštenu zovu njifli.

Slijedi đilet bez rukava od zelene čoje s ukrasima, a zimi i haljak, taj kratki ogrtač od crnog platna, bez botuna, dugih rukava.

Ljeti se kao suknja nosila carza tkana od janjeće vune, a zimi od ovčje vune – naravno, i ljeti i zimi crne boje... Preko suknje nosile su svilenu travešu sa sokima, iliti naborima, plave ili zlatne boje, dočim je radna traveša tamne boje.

Oko pasa su nosile raznobojne kanice, pojas izrađen na tkalačkom stanu, kurdela je bila pletena od vune ili svilena. Pod suknjom – bijela podsuknja skuto s čipkom na dnu, na nogama opanci ili, kasnije, crne cipele taketi ili levantine, i bijele pamučne čarape.

Nije izostajao ni nakit: zlatni broš puntapet ili puntapeja, i naušnice krastavice te tkane torbice.

Grahić, pekljica i puntokapa...

Dvadesetak žena svaki utorak putuje iz Splita i Šibenika na tečaj primoštenskog čipkarstva u Primošten. Na njima je da svladaju osnovne punte, odnosno osnovna četiri boda, a ovisno o tome kako ih tko zove to su: grahić, puntokapa, tkanje ili gusti bod, pauk i pekljica, kao sitni ukras koji označava kraj čipke, završetak rada.

Prodaja samo po narudžbi

– Primoštenska čipka je najteži i najsporiji ručni rad koji postoji. U ove tri godine uspjeli smo u tome da se očuva tradicija, no mislimo da još nismo postigli savršenost koja je nužna. Zato se radovi iz naše udruge još ne mogu kupiti, osim ako netko izravno ne naruči kod čipkarica – govori tajnica Udruge "Pekljica" Vinka Pancirov.

– Još ne osjećamo da smo sazrele za taj komercijalni dio premda tržište postoji bez svake sumnje. Naša dizajnerica Koviljka Biljaković svojedobno je za svoje radove dobila šest Zlatnih košuta, što je u rangu današnje Zlatne igle. Dakle, imamo ponajbolju osobu za taj posao dizajna kojim nadograđujemo tradiciju. Upravo je njezina ideja uvesti čipku u život pa... vidjet ćemo u vremenima koja dolaze – dodala je Pancirov.

#PRIMOŠTEN#ČIPKA#JADRAN KALE#ROSANDA ILIĆ#SANDRA BAREŠIN#VINKA PANCIROV#PEKLJICA#KOVILJKA BILJAKOVIĆ

Izdvojeno

26. svibanj 2020 15:34