Koliko teško može biti upotrijebiti ribež?
OK, razumijem ako imaš neki zdravstveni problem - reumatoidni artritis ili ti je ruka imobilizirana, ali osim u tim slučajevima doista ne vidim opravdanog razloga zašto bi potrošač za svakodnevnu konzumaciju koristio unaprijed naribanu hranu pored hrane u komadu, koju sam može po potrebi naribati, piše Dora Koretić za Jutarnji.
Pa sam tako uvijek u čuđenju gledala ljude koji u svoje košarice trpaju pakirani naribani kupus ili već pripremljenu mrkvu, no najviše bi me štrecnulo kad bih ugledala jedan konkretan proizvod.
Da se postavim na trepavice nije mi jasno kako dođeš u trgovinu, do police sa sirevima, odlučiš pripremiti pizzu i onda zaključiš da će ona biti najbolja ako kupiš - unaprijed ribani sir u vrećici.
Baš ništa kod ove odluke nema smisla - ušteda vremena koju dobivaš korištenjem sira koji ti je netko tvornički naribao gotovo je nepostojeća, a u većini slučajeva uopće ne znaš vrstu sira u vrećici jer je proizvođač često ne navodi.
Cijena je najsuludiji dio - neke vrste ribanog sira dosežu cijenu od 18 eura za kilogram što je najmanje dvostruko više od cijene sličnih sireva u rinfuzi, koji su gotovo uvijek bolji izbor za konzumaciju.
Ipak, ono što je najjači razlog zašto je umjesto ribanog uvijek bolje tražiti sir u rinfuzi jest njegov sastav.
Svatko tko ga je čitao pa onda uspoređivao sa sastavom "običnog" sira u rinfuzi, vjerojatno je zamijetio kako je popis sastojaka kod ribanog sira nešto duži, i to uglavnom zbog prisutnosti neke vrste škroba.
Škrob sprječava lijepljenje
Nekad je to rižin, nekad kukuruzni, no gotovo svaka vrećica s unaprijed ribanim sirom ima u sebi ovaj dodatak koji ima konkretnu svrhu.
Ribani sir, naime, bez ovih bi sastojaka imao znatno kraći rok trajanja od onoga što potrošači očekuju - ribani sir, kao i svaka rezana namirnica (salata u listovima ili recimo mljeveno meso), ima znatno veću površinu podložnu pojavi bakterija ili plijesni, što znači da se puno lakše i brže kvari, a dodatno, kod sira postoji onda još i mogućnost da se sitni komadi lijepe jedan za drugoga i da ga je zato vrlo teško rasporediti na pizzu ili neko drugo jelo zbog čije smo ga pripreme kupili.
Tome služi škrobni dodatak - njegova je namjena spriječiti da se komadići sira lijepe jedan za drugoga, a proizvođači u ribane sireve onda često dodaju i antifungicide - često je to natamicin, koji služi za sprečavanje pojave plijesni tijekom duljeg stajanja namirnice.
Svi ti dodaci nisu opasni za zdravlje niti ovaj proizvod čine manje prikladnim za jelo, no uglavnom utječu na jednu iznimno bitnu performansu sira, posebice onog koji kupujemo s namjerom da ga izlažemo visokim temperaturama.
Dodaci utječu na rastezljivost
Dakle, što je ribani sir izloženiji većoj količini dodatnih sastojaka, njegova je površina obloženija, što onda utječe na način kako će se on nakon pečenja rastezati, a to je uglavnom jedno od najvećih očekivanja koje imamo od sira u slučajevima u kojima ga stavljamo na pizzu, u topli sendvič ili neku pitu.
Drugim riječima, ribani sirevi obloženi dodacima manje se i slabije rastežu od "normalnog" sira pa bi, ukoliko ga čovjek nabavlja u svrhe pečenja, najbolje bilo kupovati sireve u komadu te ih ribati kod kuće.
Ako je baš nemoguće izbjeći takvu vrstu proizvoda, preporuka je svakako kupovati one s što kraćim popisom sastojaka jer bi to trebalo garantirati prirodniji proizvod, a drugi je savjet svakako tražiti ona pakiranja na kojima se točno navode vrste sira koje se nalaze u ambalaži.
Nemojte se zadovoljiti mješavinom nepoznatih sireva - svakako ne po dvostruko većoj cijeni, piše Koretić za Jutarnji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....