
Iako se u nekim europskim zemljama konjsko meso bez zadrške koristi za izradu suhomesnatih proizvoda, poput talijanske mortadelle di cavallo ili francuskog saucissona de cheval, u Hrvatskoj ono i dalje izaziva nelagodu, pa i otvoreno odbijanje. Unatoč nutritivnoj vrijednosti – niskoj razini masnoće i visokom udjelu proteina – konjetina ne uspijeva pronaći šire prihvaćen prostor na domaćem tržištu.
U Splitu smo razgovarali s građanima o toj temi. Većina ih je izjavila da nikada ne bi jela konjsko meso – ne zbog okusa, već zbog emocionalnog otpora. Konj se, naime, percipira kao plemenita, inteligentna i bliska životinja, što ga u kolektivnoj svijesti izdvaja od “uobičajenih” mesnih vrsta poput svinjetine ili govedine.
– Probala sam jednom i nikad više. Volim konje – objasnila je jedna prolaznica.
Jedan 84-godišnjak podsjetio je na vremena kada je konjsko meso bilo prisutnije – barem u određenim okolnostima.
– U vojsci smo imali konzerve s konjskim mesom. Čuo sam da je za dobru konzervu i za dobru salamu potrebno konjsko meso. Ono je jedno od najzdravijih mesa, nema puno masnoće, ali ima cukra. Zatim je nastavio. Veliki umovi su bili vegetarijanci, kao Lav Tolstoj, grof, mogao si je sve priuštit, ali nije jeo meso!– zaključio je.
Pitanje koje se nameće jest: postoji li stvarna razlika između konjetine i drugih vrsta mesa koje se svakodnevno konzumiraju – ili je sve stvar percepcije i kulturnog koda?
Jedna je sugovornica usporedila ideju konzumacije konja s praksama koje izazivaju zgražanje u drugim kulturama.
– Konjsko meso nije baš društveno prihvatljivo, to je kao kada u Kini jedu pse...
Što su sve rekli naši sugrađani pogledajte u priloženom videozapisu.
Komentari (0)
Komentiraj