StoryEditor
Životadrianovo ‘outanje‘

Veliko priznanje mladog Slavonca: ‘U 25. godini sam shvatio da ne želim živjeti dvostruki život, skakati muškarcima u krevet i oženiti se samo da udovoljim obitelji. Pa makar primio ciglu u glavu!‘

Piše Vinko Paić
11. lipnja 2021. - 10:03
Adrian je za Slobodnu Dalmaciju odlučio podijeliti priču o svom 'izlasku iz ormara'.Privatan album

Što će reći selo? Hoće li roditelji preživjeti moje priznanje? Hoću li preko noći ostati bez svega?, dugo se pitao Adrian, inače nekadašnji novinar, a danas vlasnik marketinške agencije. 

Kad se prije pet godina odlučio 'outati' ili kako se to još popularno zna kazati - 'izaći iz ormara' te priznati svojim bližnjima da je gej orijentacije, pao mu je veliki kamen sa srca.

Za Slobodnu Dalmaciju odlučio je podijeliti svoje iskustvo poslavši nam i dvije fotografije na kojima pozira u zastavi s duginim bojama.

Ovo je njegova priča.

Život u malom baranjskom selu od nekoliko stotina stanovnika, gdje svi znaju svakoga i svatko gura nos u tuđe dvorište, dok je njegovo puno govana, sigurno ne može biti lagan za mladu gej osobu, pogotovo ako ni inače nisi baš omiljen među ljudima. U školi sam bio miran i povučen, družio sam se većinom s curama jer se u društvo dečkiju nisam uklapao, te sam bio idealna meta za 'frajerčiće' za koje sam bio 'pičkica' i 'peško'. Konstantno psihičko maltretiranje, dakako, utjecalo je na moje samopouzdanje, što je dovelo do toga da sam se i kao nešto stariji momak, kad su se već pojavile razne dating aplikacije, bojao dogovarati spojeve s dečkima, jer što ako me netko iz sela vidi. Zato je bilo lakše pretvarati se da me zanimaju djevojke, frajerima iz društva na pitanje 'jes' jeb'o šta za vikend?' odgovarati ono što žele čuti, obitelji govoriti o planovima za budućnost sa ženom i bar dvoje djece.

Godinu-dvije prije 'outanja' čak sam i pokušavao s djevojkama kako bih zadovoljio očekivanja ljudi oko sebe, možda se i zaljubio - ali tako sam lagao i njih, i sebe. A onda je kap prelila čašu i postalo je naporno lagati, muljati. Pretvarati se da mi je prijateljica djevojka i objavljivati fotografije s njom na društvenim mrežama, što svakako nije trajno rješenje. Postalo je naporno stavljati sve druge na prvo mjesto, osim sebe. S 25 godina shvatio sam da živjeti dvostruki život u kojem ću se oženiti samo kako bih udovoljio obitelji, a onda cijeli život skakati u krevet s frajerima jer se ne palim na pi... - nije opcija. I morao sam riskirati. Riskirati da će roditelji završiti na hitnoj, da će me se odreći i oni i sestra, da više nikad neću vidjeti nećake, da ću ostati bez svojih dviju prijateljica, da će me netko pretući do smrti, da ću sjebati život roditeljima (ako prežive) jer i dalje trebaju živjeti u istom selu s tim istim ljudima.

Svemu je kumovalo putovanje u Švicarsku kod rodbine, kad sam odlučio prvi put instalirati gej aplikaciju Grindr u toj meni nepoznatoj okolini. Nisam se imao hrabrosti ni s kim naći, ali sam bar upoznao nekoliko zanimljivih dečkiju. Isto sam nastavio po povratku, kad sam zastao u Zagrebu, a onda i u Osijeku. Malo po malo sam se opuštao, izašao na prvi spoj, pa na drugi, a ubrzo sam upoznao i svog sadašnjeg partnera. Što se tiče otvaranja obitelji i prijateljicama, negdje duboko u sebi nadao sam se da ipak nešto znači to što sam uvijek bio dobar sin, dobar brat, dobar prijatelj, pa da će svima njima ipak biti važnija moja dugoročna sreća od njihovog prvotnog šoka i brige.

image
- Godinu-dvije prije 'outanja' čak sam i pokušavao s djevojkama kako bih zadovoljio očekivanja ljudi oko sebe, možda se i zaljubio,  ali tako sam lagao i njih, i sebe, kaže Adrian.
Privatan album

A tako je i bilo. Više ne marim za tuđa mišljenja. S vremenom sam počeo osjećati da me svi više cijene otkako sam potpuno 'outan', nego dok sam se pretvarao da sam nešto što nisam i živio u strahu misleći valjda da mi je seksualna orijentacija ispisana na čelu. Danas sam potpuno samouvjeren i neopterećen, spreman primiti ciglu u glavu sve dok to podrazumijeva živjeti po svom, a ne po onome što očekuje ovo naše heteronormativno društvo. Jesam, ponosan sam na sebe i svoju seksualnu orijentaciju, ne sramim se zbog toga kakav sam rođen (to nije moj IZBOR - da, čak i unatoč tome što sam kao klinac skupljao postere s golim ženama i lizao im sise), niti me bilo tko može posramiti. Štoviše, ja sam taj koji posramljuje one koji diskriminiraju. A s hetero muškarcima ne bih se mijenjao ni za što na svijetu.

Moram istaknuti kako danas u životu imam nekoliko upravo heteroseksualnih prijatelja koji su toliko sigurni u svoju seksualnu orijentaciju da se ne boje javno podržati homoseksualce i pomagati im u borbi za ostvarenje prava, ali se i zafrkavati na svoj račun, za razliku od nemalog broja onih koji u društvu govore protiv gejeva, a onda pod okriljem noći bježe od ženice u krevet drugog muškarca.

Stoga bih u ovom tekstu volio bar ukratko educirati sve one kojima nije jasno čemu služi Povorka ponosa, zašto jednostavno ne ostanemo u svoja četiri zida. Naime, povorkom na gradskim ulicama želimo podsjetiti da želimo ostvariti ista prava kao hetero osobe: posvajati djecu ako to želimo, sklapati brakove u crkvi ako to želimo, dobrovoljno darivati krv i ostale svakodnevne stvari; želimo se izboriti za lagodan život bez straha u svojoj zemlji, a to ne možemo postići sjedeći kod kuće jer nismo u istoj poziciji kao vi, čija se seksualna orijentacija na ovim prostorima smatra jedinom mogućom.

U 2021. smo godini, educirajte se, pročitajte koje štivo o LGBTQ zajednici, po mogućnosti u izdanju raznih nacionalnih udruga, a ne u krajnje desničarskim medijima (iako vam je tako najlakše, znam da previše očekujem). A zbog zadrtih mišljenja i stavova koji naravno ipak prevladavaju, brojni, ali baš brojni pripadnici LGBTQ populacije boje se izići iz ormara, boje se aktivizma, pretvaraju se u autohomofobe, neki čak i ulaze u brak s osobama suprotnog spola pod pritiskom okoline. A svi mi, i lezbijke i gejevi i biseksualci i transeksualci, živimo među vama, nismo 'oni tamo neki' nego stvarne osobe s imenom i prezimenom, od krvi i mesa kojima seksualna orijentacija ili rodni identitet ne pišu na čelu. Vaši smo kolege, poslovni partneri, čak i političari, sportaši i umjetnici kojima se divite.

Ovo, dakle, pišem kako bih olakšao makar jednoj LGBTQIA+ osobi odluku da krene istim putem i pokazao da mi se uvijek možete obratiti za pomoć ili savjet. Zapamti: pravo vrijeme za izaći iz ormara je točno onda kad si TI za to spreman/na, ni sekunde prije ili kasnije, a svi oni koji te optužuju ili ti zamjeraju što im se nisi ranije povjerio/la, nisu ti pravi prijatelji. Zaslužujete živjeti život punim plućima onako kako ga želite proživjeti, a za to ćemo se zajednički boriti - čim budete spremni!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. lipanj 2021 17:21