Uzmete jelovnik i mislite da sami odlučujete što ćete jesti? U pitanju je trik, evo čime nas navlače kako njima paše

Jelovnik predstavlja mnogo toga: uvezan u kožu ili otisnut na običnom papiru on je uvijek posjetnica, oglas, priča o hrani i najvažnije - mamac za mušterije.

Restoranski jelovnici ne sastavljaju se tek tako, nikada nisu običan popis ponude i cijena. I najjednostavniji meni premrežen je trikovima koji će gosta navesti da više potroši, piše portal Delish, specijaliziran za hranu i recepte.

Sličnim principima vode se i najskuplji restorani i zalogajnice koje nude brzu hranu za van.

Neki ugostiteljski objekti čak angažiraju konzultante i dizajnere koji im pomažu u kreiranju izgleda jelovnika koristeći načela psihologije. Otud je nastao i termin "psihologija jelovnika".

Dobro kreiran jelovnik uistinu je uspješan samo ako njegov dizajn privuče konzumente i ako pomoću njega restoran stekne povjerenje gostiju koji će se vraćati. Stoga, posebno je važno dobro posložiti stavke i slike te pripaziti na to što će prvo privući pogled i zadržati se u vizualnom polju.

Manji izbor jela

Evo što savjetuju stručnjaci:

Za većinu restorana cilj je steći stalne mušterije ili one koje će ih preporučiti drugima. Dakle, bitno je da gosti budu zadovoljni. Dobar jelovnik, dakako, poslužit će se provjerenim trikovima ali ako navede gosta da naruči više nego što je želio, ovaj se može prejesti ili se osjećati loše zbog rasipanja hrane i novca. Uz to, ako je isuviše potrošio, drugi put će možda taj objekt zaobići.

Odluke koje donosimo o hrani zapravo su češće od bilo kojih drugih. Donosimo ih svakodnevno, po nekoliko puta. I, premda malo tko redovito jede izvan kuće, jelovnici su moćno sredstvo utjecaja na ljude, a dobar oglas - jer jelovnik je vrsta oglasa - pomaže nam da donesemo odluke usklađene s našim željama i potrebama.

Dizajneri preporučuju da meni ne bude isuviše opsežan jer će gosta dovesti u nedoumicu i postat će opterećen bezbrojnim opcijama. Gost mora imati osjećaj da vlada situacijom i izborom, da će profitirati odlaskom na ručak ili večeru i dobiti pravu vrijednost za svoj novac. Manji izbor jela sugerira eleganciju i ekskluzivnost. Ne bi trebalo biti više od 18 ponuda, a maksimalno se preporučuje njih 25.

Osobito treba izbjegavati cijene koje završavaju s 0,99. To podsjeća na sumnjiva sniženja u šoping centrima

Shutterstock/

Potpuno je razumljivo da će ugostitelji pokušati prodati što više skupljih proizvoda. Neki će stoga navoditi "otmjene" i originalne nazive za svoja jela ili koktele s detaljnim opisima sastojaka (pjenice, posteljice, nazivi na francuskom) ali, zapravo, mnogo jači psihološki učinak ima pozicioniranje ponude u jelovniku.

Majskuplje na prvom mjestu

Pokazalo se da se najviše naručuje ono što je otisnuto točno na sredini stranice ili u posebnom okviru.

Potom, na prvo mjesto uvijek se stavlja jelo, a iza njega cijena. Neki stručnjaci tvrde da je bolje ne staviti oznaku novca (dolar, euro) nego samo broj. To navodno ublažava osjećaj skupoće.

Osobito treba izbjegavati cijene koje završavaju s 0,99. To pak podsjeća na sumnjiva sniženja u šoping centrima.

Skupo jelo uvijek se navodi na prvom mjestu jer se mnogo gostiju fokusira na početak popisa.

Oglasi otisnuti na samom jelovniku nisu poželjni. Malo tko će ih proučavati, a narušavaju izgled stranice. Treba se fokusirati na ponudu u samom objektu.

S fotografijama također treba biti oprezan. Većina ljudi koji se bave jelovnicima fotografijama kaže - ne. Dobro je poznato kako nastaju fotografije "savršene" hrane. Burgeri silno narastu i izgledaju čvrsto i svježe jer se među slojeve mesa, kruha i salate dodaju komadi kartona. Idealan šlag na fotografijama obično je pjena za brijanje, a kocke leda su od plastike. Stoga mušterija može biti razočarana razlikom između fotografije i onoga što je posluženo.

Umjesto slika - elegantne skice

Stručnjaci zato preporučuju elegantne skice - ili ništa - a za dječje menije privlačne, šaljive ilustracije nalik onima iz animiranih filmova.

I, na kraju, svi znaju koliko vrijede asocijacije na nešto domaće, blisko, sigurno.

Ne nalaze se uzalud u jelovnicima "bakina domaća pita od jabuka", "mamin gulaš" ili "kolač tete Marije".

Pokazalo se da gosti vole nazive kakvi su su "starinsko" i "domaće", kao i spominjanje majki i baka, pa će hranu koja te nazive sadrži mnogo češće naručiti.