StoryEditor
ŽivotUNIKATNA ULOGA

Upoznajte zvonaricu crkve Srca Isusova, njezin je izbor na početku sablaznio: gospođa Marija Vuletić zvana Bosanka duša je mjesta Krstatice, ovo je njezina nesvakidašnja priča

22. srpnja 2021. - 13:55
'Prijašnjih godina svećenik bi dobio što ga sljeduje, a eto meni nisu baš svi dali što zaslužujem' - smije se Bosanka, braneći svoje župljane kako ih puno živi u SplituPaun Paunović/Cropix

Književno rečeno - pustinjak, isposnik, eremit, crkvenar, zvonar..., dok mi više volimo, onako po domaću, sve te nazive sklupčati u jedan, u lik remete, desne ruke dobrog pastira duša bez kojeg, pravo govoreći, župska zajednica nije kompletna ekipa.

Uvidio je to prije sedam godina i don Mario Čagalj, tadašnji župnik u Krstaticama, mjestu stiješnjenom između brda jugozapadnog dijela Imotske krajine, te je na to odgovorno mjesto umjesto tradicionalne muške čeljadi, dužnost remete povjerio ženi, danas 50-godišnjoj Mariji Vuletić.

Sablazan, šok i nevjerica - sve se to pomiješalo kada je župnik te nedjelje tijekom mise upoznao vjernike sa svojom odlukom i tako udario "defter" koji, eto, ni sedam godina poslije njegovi nasljednici nisu "oskrnavili".

Lik Marije Vuletić - Bosanke, kako joj tepaju njezini sumještani, zbog toga što je u planinska njedra gorde Biokove za ljubavlju prema svom draganu došla iz Šuice kod Tomislavgrada u BiH, mogli bismo usporediti s likom remete iz Držićeve "Tirene", koji se nad njezinim mrtvim tijelom u formi kršćanske propovijedi obraća svijetu koji je zaboravio Boga i zbog grešne naravi ostavio nebeske darove i prihvatio zemaljske otrove.

- Ne bi ja tako rekla. Dobar je naš narod, odan Bogu i njegovim pastirima, a o njihovim odlukama nikada se nije glasno komentiralo.

Ne bi tila grišit dušu

Možda nekima odluka ondašnjeg župnika nije bila po volji, ja ne bi tila grišit dušu i reći kako sam čula da negoduju. Ne, nisam, i tu nema govora, a ko šta misli u svojoj glavi, nek misli - spremno odgovara Marija na očekivano pitanje potpisnika ovih redaka.

To je pitanje svih pitanja, jer se samo po sebi nameće.

Biti zvonar i još k tome žena u sredinama gdje su ljudi još uvijek usredotočeni na čuvanje postojećeg stanja i tradicija, niti je lako, a još manje poželjno. Ali tako nije i u Krstaticama. Vratimo se na početak.

- Sve je počelo sasvim slučajno. Negdi prid Svisvete, nas nekoliko Mali Zelenih, tako su zvali nas koji smo bili angažirani na javnim radovima, čistili smo oko crkve i onako naiša naš župnik.

image
'Sve je počelo slučajno, čistila sam okoliš i pitala don Marija triba li šta pomoć', prepričava Marija u razgovoru s našim reporterom
Paun Paunović/Cropix


Pitam ga "triba li župniče šta pomoć", a on ko iz topa "oćeš zapisivat mise za umrle". I tako, ostavila se ja grablji i motike i uvatila se papira i olovke. Već na idućem misnom slavlju potvrdio me za remetu i tako je počela moja avantura.

Čujte, od tada sve radim. Brinem se za crkvu, crkveno ruho, perem, štirkam, peglam, čistim, pripremam sve što je potrebno za mise, sprovode i vjenčanja, a kada nema tko kupim i lemozinu, dam i ruke kada treba otvoriti nečiji grob prije pokopa.

Ja s kadilicom, oni se došaptavaju

Malo me čudljivo gledaju ljudi sa strane koji u selo dođu uglavnom na sprovode. Ja s kadilicom i tamjanom ispred cile kolone, a oni oko mene sve se nešto došapljavaju. Razumin ja njih. I ja bi pitala šta je ovo, da sam na njihovom mistu - dodaje Bosanka.

Zvonarica je crkve Srca Isusova samo što ih ne poteže konopcem, već ih navija da zvone. To joj je, kaže naša sugovornica, najljepši dio posla.

Zvone zvona, možda i monotono, a opet pjevaju ljepše od bilo kojeg pjevača i zvuče zvučnije od najljepše arije.

Ima ona i raspored zvonjenja "od A do F". Sve je poredano i upisano na papiru. Samo je pitanje prigode.

image
Zvona se više ne potežu konopcem već ih Marija navija, a raspored zvonjenja je 'od A do F', za svaku priliku
Paun Paunović/Cropix


Pod "A" zvona na krstačkoj crkvi zvone triput prije nedjeljne svete mise i za župske blagdane, pod "B" je najava smrtnog slučaja, zvona brecaju, "C" slava Bogu, "D" glas je da je umrlo žensko čeljade, a slovo "E" namijenjeno je tugaljivom zvonjenju za muškarce i na koncu pod slovom "F" zvona se navijaju za Sve Svete kada brecaju 12 sati.

Sve to ima naša Marija i toga se drži k'o svetog pisma.

Za većih slava, ako je to potrebno, pomogne i kod ručkova u župnom dvoru. Glavna je i za cvjetne aranžmane u crkvama. Za svetog Luku i onog Antu na Vitreniku prinese cijelu crkvu u donji kraj sela, u tamošnje kapelice.

Ove je godine na nama red

Uredi ih, donese misno ruho, kalež, korporal, ambol, vino, vodu, hostije, pokaznicu... sve što je potrebno da se nesmetano mogu slaviti blagdani ovih dvaju svetaca i sve to vrati natrag. Ove godine red je na Krstaticama da pripreme svetkovinu sv. Juri na najvišem biokovskom vrhu.

Crkvene obaveze dijele s mjestom Župa, jedne godine oni, druge Krstačani i tako već desetljećima.

- Ove godine na nama je red. Sve se mora blišćat ko mramor. Ma, iskreno, nije meni teško, zavolila sam ovaj svoj posa i ne bi ga minjala nizašto na svitu.

image
'Nisan čula da itko negoduje zbog odluke tadašnjeg župnika da mene imenuje remetom, grišila bi dušu da sam čula'
Paun Paunović/Cropix


Nekada moji ukućani grintaju, puno je obaveza u kući, a i u crkvi. Opet sve stignem. Nekada mi pripomognu i djeca i suprug i opet sve štima - nabraja krstačka remetuša svoj zvonarski opus.

Ko sto, ko dvista

Tijekom njezina mandata tri su se župnika promijenila i nitko nije imao prigovora na njezin rad. Svaki novi kada dođe najprije se njoj obrati. Potrebno je znati brojno stanje duša, gdje tko živi, gdje je koji bolesnik i tako kreće niz obaveza i pitanja, a remetuša upućena, ni OZNA joj nije ravna.

Svakom novom dušobrižniku podnese raport o stanju u župi. Svoje stado svećenik će ipak najbolje upoznati tijekom blagoslova obitelji. Ove godine je zbog poznatih epidemioloških prilika, taj tradicionalni obred izostao, a zajedno s njim i redovina.

- Uvik je bilo da se iza Božića krenulo sa blagoslovom. To je prilika da se svećenika i remetu nagradi za cjelogodišnji trud. Ko sto, ko dvista kuna, kako ko može.

image
Brinem se za crkvu, crkvenom ruhu, perem, štirkam, peglam, čistim...
Paun Paunović/Cropix


Nažalost ove godine je tako kako je. Međutim, prijašnjih godina svećenik bi dobio što ga sljeduje, a eto meni nisu baš svi dali što zaslužujem - ističe Bosanka, braneći svoje župljane kako ih puno živi u Splitu i okolici, pa valjda nisu imali priliku, a možda zato što je žena.

Šta vi mislite? - pita nas sa smiješkom Marija Vuletić, jedina crkvenarka u cijeloj srednjoj Dalmaciji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. srpanj 2021 23:39