Zastava 750, popularno zvani Fićo je bio presudan automobil za široku motorizaciju bivše država SFR Jugoslavije. Osim za osobne potrebe, koristio se u sastavu policije, hitne pomoći te vojske, a kao službeno vozilo i godinama jedino vozilo za obuku novih vozača. Bio je cijenjen zbog zapadnjačkog podrijetla (osobito u ranijim godinama proizvodnje), te zbog relativno dobre pouzdanosti i jednostavnog održavanja.
Danas im život održavaju dvojica Splićana, 22-godišnji Josip Biloš i 25-godišnji Marin Jovanović. Na početku smo Josipa Biloša upitali kako su njih dvojica došli na ideju da popravljaju stare Fiće?
– Ideja je postojala već od malih nogu. Marina Jovanovića je otac upoznao sa starim autima i motociklima. Kad sam položio vozački, kupio sam Fiću, i onda smo se Marin i ja upoznali preko tog Fiće. Sretali smo se po cesti, tek usput, sve dok jednom nismo stali sa strane i počeli pričati. Od tada smo prijatelji, priča Josip.
Stara auta, poput Fiće, Zastave 750, su tražena?
– Da, netko za Zastavu 750, popularno zvanog Fićo, koji je do 18. studenog 1985. proizveden je u 923.487 primjeraka može tražiti od pet do 15 tisuća eura, prodaju se uvijek. Koliku god cijenu staviš, on uvijek ima svoga kupca. Ako ne u nas, traže ih ljubitelji iz Austrije, Njemačke. Kad vide dobar primjerak, ljudi samo pitaju: ‘koliko ih prodajete?". Zatim dođu po njega, tako da se renovirani Fićo može dobro i prodati. Samo, mi to radio za sebe, to nam je hobi, zanimaciju. Umjesto izlaska u klubove mi odemo do garaže, odgovaraju.
Nisu im ni utrke nepoznanica. Rado ih pohode, priznaju.
– U travnju se održava "Fićo cup" u Makarskoj koji ćemo prijatelj i ja organizirati, priznaje Josip.
Originalni dijelovi za Fiću su preskupi, kažu nam Josip i Marin.
– Da, skupi su ali postoje uz Hrvatsko i tržište u Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini. Svugdje se nešto nađe., Preko Fiće sam upoznao dosta ljudi. Netko ti pošalje nešto iz Rijeke, drugi iz Zagreba, iz Srbije, Bosne, Slovenije... tako da se onda razmjenjujemo s dijelovima. Svima nama je bitno isto- da se Fićo održi, da ih ima što više i da se ne zaborave.
Probao sam i peglu, i Renaulta 4, ali nije mi ništa sjelo, kao Fićo. Kad sam u njega sjeo prvi put, bio mi je drugačiji osjećaj od drugih auta, čak i od starog Mercedesa ili BMW-a. Inače, originalni Fićo je, kao što znamo 750 kubika, a ja sam svog uredio dodatno, i sada ima 900 kubika, dodaje.
Kako se ljudi ovdje ponašaju prema vlasnicima starih vozila?
– Imao sam jedan sudar, a cura koja me ‘taknula‘ je kazala. "Nije to ništa strašno, sreća da sam udarila u staro auto". U stilu "to ne vrijedi", mladi previše ne paze, dok je starijima drago vidjeti stare, očuvane Fiće po cesti.
Svog su Fiću i registrirali.
– Ima nove kočnice, nove gume. Na autu je doslovno svaki vijak novi stavljen, čak i vijak od kola.. Tako, kad sam došao na tehnički pregled, zaposlenik tehničkog je samo rekao "Nemam ovdje što gledati". Znači ovaj moj Fićo koči kao novo auto, imam tapecirana sjedala, nisu iskidani, brisači,rade, na autu je sve ispravno.
Auta koja uređuje zanimljiv dvojac nisu na prodaju.
– Nisu na prodaju. I da zaradiš koju kunu, što se kaže, ti si cijelo vrijeme oko njega, daješ sto posto sebe, da bi zaradio tisuću eura. To nekome znači, nije malo, jer zaraditi tisuću, dvije tisuće eura, nije malo, ali nije sve novcu, spominje.
Od malih nogu je Josip volio popravljati. Priznaje da je sve počelo sa skuterima i ‘Tomosima‘.
U razgovor se uključio i Marin Jovanović.
– Ja i Joke smo se upoznali prije tri godine. I od trenutka kada smo se upoznali, zajedno non-stop radimo. Obojica smo se našli u ljubavi prema ovome, iako sam ja još odmalena u tom poslu. Od četvrte godine uz svoga oca, koji mi je prenio svoje znanje. Otac mi je prenio ljubav prema autima, motorima,kamionima, prema brodovima i avionima. Vodio me na trke. Jednostavno, od malena sam to zavolio. Oduvijek sam volio Fiće, a kako smo se ja i Joke upoznali, odlučili smo se zajedno uhvatiti ove priče.
Zanimljivo, obojica ne želite prodavati obnovljene Fiće?
– Tako je, jer ljubav se ne prodaje. Nema tih novaca za kojeg bi ga prodao., odgovara Marin i naglašava.
– Fićo je legenda koja živi vječno. To je nacionalna klasa, uvijek su se vozile utrke s Fićom. Jednostavno, svojom dimenzijom, oblikom, i sve što se radilo s njime, s preinakama za utrke, uvijek je bio uočljiv. Trenutno slažemo ‘ trkaćeg‘ Fiću, pa ćemo se u skorijoj budućnosti uključiti i u trke, zaključuje Marin Jovanović.
