StoryEditor
Životdarivanje organa

Unatoč koroni broj transplantacija u Hrvatskoj ne odskače od godišnjeg prosjeka. Evo koliko bolesnika sad čeka bubreg i imamo li dovoljno donora

20. studenog 2020. - 19:50

Transplantacijska medicina u Hrvatskoj se razvija nevjerojatnom brzinom i sada smo u samom europskom vrhu i po broju transplantacija i po doniranju organa, što je gotovo nevjerojatno s obzirom na to da smo mala zemlja i da je u početku postojao priličan otpor među stanovništvom kada je riječ o darivanju organa.

Riječko je područje u samom vrhu po doniranju organa. Čemu to treba zahvaliti? Možda činjenici što je iz Rijeke krenula i akcija s donorskim karticama ili nam je pomoglo članstvo u Eurotransplantu, te edukativna kampanja "Što vas inspirira na darivanje" koja je pokrenuta kako bi osvijestila javnost o važnosti doniranja organa i transplantacijske medicine?

Što se u međuvremenu dogodilo pojasnio nam je prof. dr. sc. Sanjin Rački, pročelnik Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega KBC-a Rijeka, koji je nedavno sudjelovao na konferenciji o transplantacijskom programu u uvjetima nastalima uslijed pandemije uzrokovane koronavirusom.

image
Prof. dr. sc. Sanjin Rački, dr. med., pročelnik Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega KBC-a Rijeka
Astellas Pharma

– Transplantacijska medicina je mlađa grana medicine u Hrvatskoj; transplantacija bubrega će za koji mjesec navršiti tek "zrelih" 50 godina, međutim spada u najsloženije postupke u medicini.

Ona je sustavno razvijana u Hrvatskoj svih 50 godina zahvaljujući velikom entuzijazmu, znanju i sposobnostima svojih utemeljitelja i njihovih učenika. Hrvatska nije slučajno dospjela u europski i svjetski vrh u transplantacijskoj medicini.

Posljedica je to sustavnog rada u našim transplantacijskim centrima, odgajanja i edukacije mladih koji su kasnije stasali u vrhunske stručnjake. Međutim, sigurno je i organizacijski aspekt, posebice u razmjeni organa, dodatno potaknut članstvom u Eurotransplantu, najvećoj europskoj zajednici za razmjenu organa, osigurao da se neka rješenja koja možda nismo mogli sami učiniti potaknu i dovedu do jasnih organizacijskih shema i funkcioniranja sustava pod upravom Ministarstva zdravstva, koordinacijskog sustava, mreže donorskih bolnica i konačno funkcioniranja transplantacijskih centara sa svojom mrežom centara za dijalizu.

Na taj način su nestali i otpori u darivanju organa, ako ih je i bilo kod stanovništva, jer su svi segmenti sustava davali podršku razvoju transplantacije organa. Tu su bile javnozdravstvene akcije, medijska promidžba, donorske kartice pa i uloga Crkve, koja je dala jasnu podršku darivanju organa na čelu sa tadašnjim papom Ivanom Pavlom II. Danas gotovo i nemamo odbijanja darivanja organa, što znači da gotovo svaki dostupni organ u osoba poslije smrti u suglasju s obitelji, ako je pogodan za darivanje možemo iskoristiti u svrhu presađivanja.

Koliko je korona-kriza kojoj svjedočimo posljednjih mjeseci utjecala ili poremetila taj ritam, kako su u ovom trenutku organizirani transplantacijski timovi i kako stručne ekipe štite sebe i pacijente?

– Pandemija uzrokovana SARS-Cov-2 virusom, kao što svi znamo, utjecala je i još uvijek nažalost utječe na sve segmente društva i na naš svakodnevni život, pa je tako utjecala i na funkcioniranje transplantacijskog programa u Hrvatskoj.

U samom početku, zatvaranjem javnog života, popularno nazvanim "lockdown", u drugoj polovici ožujka i travnju 2020., transplantacijski program je bio prekinut. Postupno otvaranje sustava uslijedilo je u drugoj polovici svibnja, da bi nakon toga transplantacijska aktivnost krenula još brže nego prije.

Broj transplantacija se povećavao te do današnjeg dana imamo tek nešto manji broj transplantacija u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. Ovih dana, međutim, svjedoci smo velikog povećanja broja novozaraženih osoba SARS-Cov-2 virusom u čitavoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, što će sigurno imati posljedice i na transplantacijski program. Provodi se veliko restrukturiranje hrvatskih bolnica na novonastalo stanje, stoga je teško predvidjeti budućnost i za iduće dane, a kamoli dulje. Transplantacijski timovi će se tome prilagoditi, kao i čitav zdravstveni sustav.

Riječki KBC – u kojem je davne 1971. obavljena prva transplantacija bubrega u Hrvatskoj, pod vodstvom. prof. Vinka Frančiškovića – i dalje je Referentni centar za presađivanje bubrega. Koliko ih je do sada presađeno i je li korona-kriza poremetila ritam, povećala ili smanjila broj ovih operacija ili ste ih obavljali unatoč krizi?

– KBC Rijeka je i dalje Referentni centar za transplantaciju bubrega, iako ne radi najviše transplantacija tih organa u Hrvatskoj, zbog regionalne raspodjele bolesnika na listi čekanja.

Stoga je logično da najviše transplantacija danas rade zagrebački centri, KBC Zagreb i KB Merkur. Ipak, mi smo u kontinuitetu rada svih 50 godina, a tako će i ostati, naše mlade stručnjake educiramo da sutra samostalno nastave rad na tom području. U ovoj krizi od prvog dana striktno smo provodili sve epidemiološke mjere koje su propisali Nacionalni stožer i Ministarstvo zdravstva i možemo reći, da se malo našalim, da virus ni dandanas nije dio transplantacijskog programa u KBC-u Rijeka. Svjesni smo da su bolesnici nakon transplantacije bubrega posebno ugrožena populacija za ozbiljne komplikacije virusnih infekcija.

Nije to samo SARS-Cov-2, ima tu i drugih virusa koji mogu ugroziti bolesnike, npr. citomegalovirus, ali za te viruse imamo učinkovitu zaštitu, što zasad još nemamo za SARS-Cov-2. Zato nam ostaje samo striktno pridržavanje epidemioloških mjera, stoga i ovom prilikom apeliram na sve stanovnike da se pridržavaju mjera jer time štite i sebe i druge.

Koliko se trenutno transplantacija bubrega obavlja u Hrvatskoj?

– U Hrvatskoj je do kraja rujna izvršeno 90 transplantacija bubrega, što je 10 manje nego u istom razdoblju 2019. godine.

Hoće li transplantacije koje nisu hitne ipak doći u pitanje ili će biti odgođene na neodređeno vrijeme?

– Transplantaciju bubrega ne dijelimo na hitnu i elektivnu. Postoji doduše "high urgency" transplantacija koja se odnosi na primatelje kod kojih nisu mogući drugi vidovi liječenja dijalizom ili su oni iscrpljeni.

Takvih je bolesnika srećom malo. Postoji i skupina tzv. visoko senzibiliziranih bolesnika, kod kojih zbog raznih razloga postoje protutijela protiv različitih antigena, što bitno suzuje mogući izbor donora. Stoga ne možemo reći da ćemo raditi hitne, a nećemo raditi elektivne transplantacije jer takva podjela zapravo ne postoji. Svi bolesnici na listi čekanja su na neki način hitni i svima nastojimo što prije pronaći odgovarajući organ.

Kako funkcioniraju transplantacijski timovi?

– Transplantacijski timovi su u našim centrima dobro uigrane ekipe stručnjaka raznih specijalnosti. Kad govorimo o transplantaciji bubrega to su nefrolozi, urolozi, transfuziolozi, anesteziolozi, radiolozi, nefropatolozi, psihijatri i čitav niz drugih specijalnosti koji sudjeluju u obradi bolesnika za transplantaciju ili u praćenju nakon transplantacije.

Koliko dugo se danas čeka na presađivanje organa?

– Razvojem transplantacijskog programa u Hrvatskoj vrijeme čekanja za transplantaciju znatno se smanjilo, od nekadašnjih sedam do deset godina na današnjih šest mjeseci do dvije godine.

To su prosjeci, što ne znači da netko neće i danas čekati na organ i dulje vrijeme, ali se tu radi o specifičnim problemima, najčešće senzibilizacije na antigene kada nije jednostavno pronaći odgovarajući organ.

Koliko bolesnika trenutno čeka bubreg i imamo li dovoljno donora, s obzirom na korona-krizu?

– Trenutno, a to su posljednji dostupni podaci s kraja rujna, u Hrvatskoj je na aktivnoj listi čekanja 199 bolesnika za bubreg i još četiri bolesnika za kombinaciju bubreg-jetra te pet bolesnika za kombinaciju bubreg-gušterača.

Treba napomenuti da su to bolesnici u tzv. "aktivnom statusu". Na listama čekanja imamo još bolesnika koji privremeno nisu u aktivnom statusu zbog različitih problema – nepotpune obrade, aktivne druge bolesti i drugih razloga – ali koji se po prestanku razloga za "skidanje" s liste na nju mogu odmah vratiti.

Postoji i određeni broj bolesnika koji su u obradi za prvo uvrštenje na "listu čekanja". Tu su npr. bolesnici u predzavršnom stadiju kronične bubrežne bolesti i koje pripremamo za nadomještanje bubrežne funkcije, a možemo im ponuditi transplantaciju kao prvu opciju. To je tzv. "preventivna" transplantacija s kojom posljednjih godina imamo dosta iskustva i odlične rezultate. Ti bolesnici se transplantiraju, a da pritom nikada nisu bili na dijalizi.

Zašto altruistično doniranje organa nepoznatim osobama nije praksa u Hrvatskoj?

– To je etičko pitanje i treba reći da prije svega moramo biti sigurni da se ne radi o trgovini organima, koja je apsolutno zabranjena u Hrvatskoj. Stoga je vrlo teško takve donore prihvatiti jer imate malo načina da razlučite tko je altruistički donor, a tko prodaje organ. Stoga mi takvu praksu ne prihvaćamo, a od nesrodnih donora prihvaćamo samo jasne emocionalne donore, dakle osobe koje nisu srodnici, ali su u emocionalnoj vezi s primateljem, npr. životni partneri.

Tko su mogući donori organa i je li za uzimanje organa od preminulih osoba nužan pristanak njihovih obitelji?

– Mogući donori organa su sve osobe s moždanom smrti koje zadovoljavaju kriterije kvalitete organa za transplantaciju, što procjenjuje stručni tim.

Pristanak obitelji prema važećem zakonu nije nužan, ali mi ipak ne činimo ništa bez znanja i suglasnosti obitelji. Međutim, kao što sam ranije napomenuo, odbijanje donorstva od strane obitelji je izrazito rijetko u Hrvatskoj. Stoga moramo reći da kod hrvatskih građana postoji visoka svijest o potrebi darivanja organa onima koji to trebaju.

Rokovi za transplantaciju

Koliko dugo pojedini organi mogu čekati na presađivanje, odnosno kada postaju neupotrebljivi? Uspijevaju li vaši timovi za transplantacije obaviti sve u optimalnim rokovima i je li to uvijek igra živaca, baš kao što gledamo u filmovima?
– Bubreg je pogodan za transplantaciju 24 sata izvan tijela donora. Male tolerancije su moguće, ali u principu ako ne možemo u tom vremenu osigurati transplantaciju kod primatelja, takav organ se ne može koristiti. Za transporte koristimo sve što je najbrže, uključujući avionski i helikopterski prijenos kada je potrebno.

Održavanje organa u životu

Kako održavate organe 'na životu'?
– Organi se prenose u hladnom okruženju u transportnom mediju. Bubrezi su relativno otporan organ na ishemiju (razdoblje bez kisika) i imaju veliku sposobnost regeneracije, ali i to ima svojih granica. Ponekad smo suočeni s odgođenom funkcijom presađenog bubrega zbog preduge ishemije, čak i ako je bila manja od 24 sata, a to je individualno. Ponekad prekoračimo vrijeme ishemije, a organ profunkcionira odmah. Za bubrege tzv. "marginalnih donora", gdje je kod donora postojala neka pridružena bolest koja je mogle oštetiti bubrege, ako tome pridodamo i ishemiju zbog transporta, potrebna je biopsija i patohistološka analiza prije transplantacije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. studeni 2020 19:56