Kreativnost u umjetnosti bilo koje vrste Božji je dar, a meni je Bog dao da je iskažem u izradi nakita. Izrađujem ga od plemenitih kovina, dragog kamenja te cijenjenih jadranskih koralja, od kojih je najpoznatiji onaj crveni koji datira još iz 17. stoljeća, jedinstven u svijetu.
Riječi su to kojima nas je, okružen različitim unikatnim ogrlicama, narukvicama, naušnicama, prstenjem, broševima u svojoj "butigi" u srcu trogirske povijesne jezgre, u Gradskoj ulici 22, dočekao Marin Miše, vlasnik obrta "Mišel", jednog od rijetkih koji se može pohvaliti stogodišnjom obiteljskom tradicijom izrade spomenutog nakita.
Marin i njegove dvije sestre, koje su također u tom poslu, Marina Coce i Vesna Rožić, nedavno su sudjelovali na jednom od najvećih i najvažnijih sajmova nakita na svijetu “JOGS international“ u gradu Tucsonu, u državi Arizoni, u SAD-u. Bili su jedini iz Hrvatske, a predstavili su novu liniju svoga nakita pod nazivom "Terra Marris" (Zemlja od mora), izrađenog od zlata i srebra, dragog kamenja (opala, safira, smaragda, rubina, tanzanita, peridota, ametista i drugog), u kombinaciji s crvenim jadranskim koraljem.
Štand pun Hrvatske
Od 66 izložbenih mjesta, koliko ih je bilo na sajmu, na kojima su izlagači iz cijelog svijeta kroz nakit prikazali njihovu kulturu, štand obiteljskog trojca iz Trogira bio je izuzetno zapažen.
A kako i neće, veli Marin, kad je uočen jedinstven dizajn nakita u čijoj se izradi prati prirodan oblik koralja i, ono što je najvažnije, posjetitelji su vidjeli da je u njemu utkano puno rada, pažnje i ljubavi. Pohvale za kvalitetu i kreativnost stizale su sa svih strana, ali i za samo uređenje štanda, jer nam je cilj, osim našeg nakita, bio svijetu pokazati kulturnu i turističku ponudu, ne samo Trogira i Dalmacije, već i cijele nam domovine Hrvatske. Tako smo nakit izložili na morskim spužvama (slonovsko uho) izvađenim iz podmorja uokolo otoka Korčule, na trogirskoj čipki te skulpturi od maslinova drva koju je izradio moj prijatelj - umjetnik Danijel Kaloćira s otoka Raba. Za ukrasne detalje poslužile su nam domaće mendule u kori, suhe smokve, grožđe i ružmarin, opisuje naš sugovornik.
Doznajemo kako je za tu prigodu odjenuo tradicionalno hrvatsko odijelo poznatog meštra od veštita, Borisa Burića Gene te da je kao ukras na kaputu sam od srebra izradio unikatne botune s likom boga sretnog trenutka Kairosa, simbola grada Trogira.
- Time sam želio pokazati još jednu posebnost i ljepotu bogatoga kulturnog naslijeđa zemlje iz koje smo došli u Ameriku. I ne samo to, s posjetiteljima smo pričali. Bilo je onih koji su već posjetili Hrvatsku te su odreda iznosili pozitivne dojmove o našim ljudima, kulturi, prirodi, tradicionalnim jelima… Što se pak nakita tiče, jednom riječju ostali su zadivljeni našim dizajnom, izradom i kombinacijom prirodnih materijala - zadovoljno će Marin.
Obrtnik od 18. godine
Pohvalio nam se kako je nakon uspješne izložbe tim "Mišel" (on i sestre) za nagradu nekoliko dana proputovao Arizonom, Nevadom, Kalifornijom. Na tom putu posjetili su iseljene Hrvate u Los Angelesu, hrvatskog konzula Sinišu Grgića, te brojne crkve i zajednice iseljenih Hrvata gdje su bili srdačno primljeni i počašćeni.
Da je izložba Trogirana na najpoznatijem sajmu nakita u Americi uistinu bila uspješna, potvrda je i to što je Marin netom nakon povratka u Trogir dio linije "Terra Marris" otpremio za New York i Teksas, a u pripremi su paketi i za Kaliforniju.
Marin Miše je skromni četrdesetogodišnjak, nesuđeni pomorac kojemu je život od njegove 18 godine, kada su mu u prometnoj nesreći poginuli otac i majka, odredio da kao jedini nasljednik obiteljske tradicije preuzme i nastavi voditi njihov obrt. Sestre su mu tada imale jedanaest i četrnaest godina i o njima je morao skrbiti. Nije mu, kaže, žao zbog toga što je umjesto u morske luke diljem svijeta uplovio u one umjetničke. Naime, ono što on stvara prava je umjetnost, potvrdit će mnogi koji su tek onako krajičkom oka u šetnji starom trogirskom jezgrom zavirili u izlog njegove radnje.
Posljednju ogrlicu koju je izradio za liniju "Diana", nazvanu po grčkoj božici lova, na kojoj trenutačno radi, umetnuo je panoramic quartz crystal izvađen u jedinom rudniku toga kristala u svijetu, u Burmi. Inače, ta linija je posebna, kaže, i po tome što će u izradi nakita, pored dragulja, koralja, zlata i srebra, koristiti rogove i kljove nekih divljih životinja, kao što su vepar, srnjak i afričke antilope.
Marin planira još jednu novu liniju pod nazivom "Up to be" (Ono što slijedi), s kojom će se, kako kaže, sljedeće godine predstaviti ponovno u Americi. Osnova u izradi toga nakita bit će pčelinje saće od zlata i srebra s kombinacijom dragulja i koralja. Priprema se na sajam nakita "Mineral Expo" koji će se uskoro, točnije 9. i 10. travnja, održati u Splitu, a zatim 21. i 22. svibnja u Zagrebu.
Nakit i skulptura
Ponosan je što je obiteljski obrt izrade nakita - koji je u drugoj polovici 19. stoljeća započeo njegov šukundjed Duje Miše, čiji su se pređi za vrijeme Napoleonove vlasti s otoka Čiova preselili u Split - upravo on uveo u drugo stoljeće neprekidna djelovanja.
- Duje je imao tri sina: Marina, Filipa i Vjeku, koji su bili poznati zlatari, a Filip najpoznatiji. On je 1937. godine, kada su u Splitu igrali Roma i Hajduk, najboljem igraču Hajduka, koji je tada odnio pobjedu, Mariju Krulzu poklonio zlatni sat. Radnju je imao na Morpurgovoj poljani u Splitu. Moj dida Aleksandar bio je Marinov sin. Rodio se 1920. godine i već s 12 godina izradio je prvi zlatni broš, a 1962. godine u Milanu je sudjelovao na izložbi na kojoj se predstavio s dva modela zlatnih prstena - idro i rice - te pobrao sve pohvale. Dida je u Trogiru pokraj južnih gradskih vrata otvorio prvu radnju 1970. godine. Osamdesetih godina premjestio se u neposrednu blizinu sadašnje koja je na adresi Gradska ulica 22, od početka devedesetih godina. Nažalost, otac mi Gordan, koji je također vrlo uspješno vodio posao, poginuo je rano - sjetno će Marin, ističući kako je sretan što mu u ovome što radi nesebičnu podršku daje supruga Ana.
Pitamo Marina kako ćemo završiti razgovor.
- Ma, napišite ono što sam kazao u Tucsonu prilikom otvaranja izložbe. Moj nakit, osim što je nakit, to su i male skulpture. Dizajniram ga i izrađujem s pažnjom i ljubavlju. Prepoznat će ga ljudi koji osjećaju jaku povezanost s majkom prirodom i Stvoriteljem. Više od stotinu godina, u skladu s tradicijom i prateći moderne trendove, nije malo. Daj, Bože, samo zdravlja, a ideja mi ne nedostaje - u svom skromnom stilu zaključuje Marin.
Pomorac na kopnu
Uistinu uživam dizajnirati i izrađivati nakit. Zbog njega sam umjesto pomorca na moru postao pomorac na kopnu. Naime, u potrazi za dragim kamenjem proputovao sam gotovo cijeli svijet. Obišao sam rudnike u Indiji, Africi, Aziji, Argentini, Brazilu... Tamo sam sirovine brusio te ih dopremao u Trogir, gdje bih nakon dizajniranja stvarao nakit - kazuje Marin.
U radionici nam je pokazao nekoliko stotina vrsta dragog kamenja, minerala u raznim oblicima te koralja. Velik broj dragulja zaista je rijedak, poput imperial topaza koji je donio iz Brazila, ili etiopskog opala.
TRADICIJA OD 19. STOLJEĆA
Marin je ponosan što je obiteljski obrt izrade nakita, koji je polovicom 19. stoljeća započeo njegov šukundjed Duje Miše, čiji su se pređi za vrijeme Napoleonove vlasti s otoka Čiova preselili u Split, upravo on uveo u drugo stoljeće neprekidna djelovanja