Domovinski je rat, 1991. godina, k tomu mjesec studeni; može li čemernije?
Svako malo čuju se uzbune, na televiziji loše vijesti, na radiju još gore jer brže dolaze. Facebooka i Instagrama nema, ne postoje. O poginulima se čita u novinskim osmrtnicama, onim papirnatim. I sve ih je više, a u njima su sve mlađa lica naših školskih prijatelja, poznanika, susjeda... Anđeli sa šoneta u gardističkim uniformama, s još paperjastim bradama, lica jedva punoljetnih dragovoljaca, gardista koji nisu stigli ostarjeti.
I toga četrnaestog studenoga, u večernjim satima, oglašena je uzbuna i stupilo je na snagu zamračenje. Zavijalo je u Splitu i Trogiru, tresla su se od straha Kaštela i trogirska Zagora; navodno je neki brod potopljen, neprijateljski, između Šolte i Brača, usred blokade Jadra...