Slovenija je 16 godina prije Hrvatske bila u prilici uvesti euro, postavši toga 1. siječnja 2007. godine prva od 10 tada novih zemalja članica Europske unije koja je prešla na novu, jedinstvenu valutu.

I tada i sada tamošnju nacionalnu udrugu potrošača (Zveza potrošnikov Slovenije – ZPS) vodi Breda Kutin, koja je bila vrlo aktivno uključena u jednu široku koordinaciju vladina i nevladina sektora.

Na koncu je sve manje-više prošlo glatko.

– Situacija u kojoj se Hrvatska nalazi uoči uvođenja eura – kaže Kutin u uvodu razgovora za Slobodnu Dalmaciju – znatno je složenija, kompliciranija od one koju je imala Slovenija.

Puno je problema s cijenama energenata i hrane, a koliko vidimo iz daljine, neke su cijene nerazmjerno porasle još prije uvođenja eura.

Mislim da će to biti trenutak istine, naročito za turiste, s transparentnošću tečaja. Iako je onaj pravi fiksiran, u praksi je dosta problema.

Svi smo se naviknuli da razumijemo koliko nešto košta u valuti u kojoj živimo, plaćamo i dobivamo plaću.

To će biti svakako izazov za Hrvatsku i naročito Hrvate jer će vidjeti što je kod vas skuplje, što jeftinije u usporedbi s okružjem.

Iskustvo u Sloveniji je možda bilo složenije negoli je u Hrvatskoj po pitanju kako razumjeti vrijednost nove valute, odnosno da jedan apoen nije više nešto sitno.

S druge strane, ako iz dana u dan nešto plaćaš jedan euro umjesto 40 centi, onda možeš shvatiti kolika je razlika na kraju godine.

Potrošači su najmanje usredotočeni na stvari koje konzumiraju svaki dan, a na prvi pogled ne koštaju puno.

Zbog toga mi kao udruga izlazimo s izračunima na mjesečnoj ili godišnjoj razini.

Što je najviše poskupjelo, a što najviše pojeftinilo u Sloveniji kada je uveden euro?

– Definitivno je najviše pojeftinila tehnička roba.

O tome se jako malo govorilo, iako je ovo tržište i način proizvodnje vrlo kompleksno.

Tada, a danas još puno više, moglo se kupovati preko interneta i uspoređivati.

Što se tiče malih stvari kao što su kava i parking, one su definitivno otišle gore. Ipak morate razumjeti dosta različitu situaciju Slovenije i Hrvatske što se tiče čitave kampanje uvođenja eura.

Mi smo kao udruga počeli raditi na euru već sredinom 2005. godine. Imali smo veliku konferenciju na 15. obljetnicu našeg rada i doveli smo kolege iz država gdje su već bili uveli euro, a koji su nam prenijeli svoja iskustva. Naši partneri ovdje u Sloveniji bili su središnja banka i gospodarska komora.

Dobili smo projekte i počeli smo, recimo, već krajem 2005. godine pratiti cijene bankarskih usluga, jer smo znali da će oni to unaprijed napraviti i govoriti kako to ništa nije skuplje.

Kada se cijena jednom povisi, teško ju je sniziti, a potrošač samo više plaća. Bili smo kao udruga potrošača član državne koordinacije i imali smo utjecaj. Bila je to jedna od najboljih suradnji s državom, a u ovom sam poslu već 30 godina.

Napravili smo svi maksimalno što se moglo. Tako smo u Sloveniji prvih mjeseci nakon uvođenja eura imali čak deflaciju. Građani su doslovno shvatili naš poziv da budu na oprezu i ne plaćaju tek tako eurom pa se došlo u situaciju da su u jednom trenutku prestali davati napojnice. Ugostitelji su se onda počeli naveliko žaliti.

Kalkulatori

Država je u Sloveniji građanima, pogotovo onima starije životne dobi, dala kalkulatore da im izračun i prilagodba na novu valutu budu lakši. Koliko je to pomoglo?

– Rekla bih da svaka stvar koja je dodatna ne može štetiti.

Ipak, najbitnija je kampanja koju smo imali, usudila bih se reći najbolja u Europi. Mi smo kao udruga dobili i priznanje, ali mislim da vašim čitateljima to puno ne pomaže (smijeh, op. Z.Š.). Hrvatska je u situaciji u kakvoj je. Ali, recimo, vaše novine kao medijska kuća mogu pozvati svoje čitatelje koji ionako skupljaju račune da se javljaju i na konkretnom primjeru pokažu tko je digao cijene.

To bi moglo imati velike koristi, a i gospodarstvenici bi bili na oprezu jer znaju da ih se kontrolira.

To vam je poznati sustav “blame and shame”. Mi smo imali i crnu listu, ali za nju je potrebna prilična baza podataka i angažman kako udruge, tako i potrošača.

Nikoga nismo krivili za nezakonje, ali smo isticali kako nije u razmjeru da je nova cijena toliko viša od inflacije. Također smo uvijek tražili od, recimo, “Spara” ili “Bille” da to sami pojasne, ali nikako se nismo upuštali u polemike. Imali smo puno njihovih kontra argumenata, nešto slično što se sada događa s cijenama prehrambenih artikala. Nažalost, to sada ne radimo.

Ljudi u Hrvatskoj najviše se pribojavaju trgovačkog zaokruživanja cijena, odnosno da nešto što danas košta 100 kuna i sutra bi trebalo biti 13,26 eura ne postane 14 ili 15 eura. Kakva su slovenska iskustva u vezi s tim?

– Mislim da se takvo što rijetko događalo. Imali smo jasne propise, a i inspekcije su revno kontrolirale upravo kako se to zaokruživanje provodi.

Problem je što se isto to može napraviti nekoliko mjeseci nakon uvođenja eura klasičnim poskupljenjem. Dobro bi zato bilo upozoravati na sve što poskupljuje iznad razine inflacije, ali pitanje je tko će to raditi u praksi.

Hrvatska ima specifikum s crnim tržištem, pogotovo uslugama i meštrima svih vrsta. Uobičajeno je da oni ne izdaju račune niti ih kupci traže.

– Mi nismo pratili taj segment jer je prosto nemoguće. Sigurno da je bilo takvih slučajeva i kod nas, ali upravo zbog tog razloga mi pokušavamo našim potrošačima usaditi u glavu što znači račun, koliko je korisna garancija i slično.

Naravno, imate i pitanje neplaćanja poreza, a zbog čega država neće moći plaćati neke druge stvari. Ipak, najveći je problem za svakog potrošača kome će se žaliti ako stvari krenu ukrivo.

To je nešto što ne ide preko noći.

Je li kod vas bilo nestašice eura, bilo kovanica, bilo papirnatih apoena, u prvim danima nakon uvođenja? I tu postoji strah kod Hrvata pa posljednjih dana svjedočimo masovnoj konverziji u mjenjačnicama i kod švercera, tako da je tečaj kune oslabio.

– Ni slučajno. Mislim da se to ne bi smjelo dogoditi ni u Hrvatskoj.

Bio bi to veliki propust, pogotovo što je riječ o procedurama u suradnji s Europskom središnjom bankom, koje se ne događaju prvi put. Jedna od ključnih stvari je i pravodobna prilagodba bankomata na nove novčanice.

Koliko se sjećam, mi nismo imali ni jedan jedini problem.

Slovenske analize pokazuju da su najveći profiteri eura bili općenito izvoznici i turistički sektor.

– Da, s tim da bih ja dodala tu i potrošače. Prostor za kupnju postaje još širi s eurom. Već smo spomenuli cijene tehničke robe koje su odmah pale.

Primjerice, razlika u cijeni nekog boljeg TV prijamnika istog proizvođača čak unutar Slovenije bila je i do 500 eura.

Tržište je bilo to koje je ove s višim cijenama natjeralo da se prilagode. Isto se dogodilo i s putovanjima, ali pitanje je što će se dogoditi s aranžmanima u Hrvatsku, jer vaša zemlja je i do sada bila dosta skupa destinacija, i to ne samo za Slovence.

Mi smo se naviknuli dolaziti kod vas i, što se mene tiče, Hrvatska je još napola moja domovina.

Kava je bila poskupjela

Žali li još tko za tolarom u Sloveniji?

– Mislim da ne, iako je tolar bio vrlo stabilna valuta. Mi smo provodeći analize došli do podatka da je u jednom trenutku štednja po bankama u tolarima bila veća od one u markama. Tolar je donosio više, ali radilo se o specifičnosti jednog vremena i nije nikako relevantno za danas.

Vrijeme je to koje je donijelo da kava kod nas ili, recimo, Hrvatskoj nije više puno jeftinija nego u Austriji ili Njemačkoj. Rekla bih da je kava artikl koji je nerazmjerno poskupio. Možda je još gore što se frizerskih usluga tiče.

Ja znam reći da su nakon uvođenja eura frizere u Sloveniji zamijenili stilisti. To znači da su šišanje i druge usluge poskupjeli najmanje za dva, ako ne i tri puta.

Feniranje je u Sloveniji danas 15 do 20 eura.

Trebaju li se onda Hrvati bojati eura ili ne?

– Svakako euro je taj koji će dati pravi odraz u ogledalu, pokazati stanje realnim, pogotovo što se tiče plaća. S druge strane, nestat će ti konverzacijski troškovi, ali tu ovisi koliko ljudi puno putuju i koliko će to zapravo moći osjetiti.

Meni je samo žao što Hrvatska nema jaku potrošačku organizaciju i što se glas potrošača ne čuje na pravi način.

Ne “kalimero sistem”, već da se pomogne ljudima kako proći kroz ovu situaciju.