Tko nije uspio naći vremena za čitanje u pandemiji koronavirusa, uzalud će čekati ljetne ili zimske praznike

Kao što znamo, najveći neprijatelj čitanja jest vrijeme. Naš čovjek žarko ljubi pisanu riječ i, da može, najradije bi se ušuškao pod dekicu, uzeo knjigu u ruku i tako proveo ostatak života. Ali ne može. Nema kad, jer mu je svaki dan ispunjen bezbrojnim što privatnim, a što profesionalnim obvezama.

Od ranoga jutra do duboko u noć on pokušava uštipnuti minutu-dvije da pročita barem poneku lijepu rečenicu, ali sve mu je zaludu. Što se on više trsi doprijeti do knjiga, to one kao da mu više izmiču. U dugim zimskim noćima - koje njemu uopće nisu duge, nego su, dapače, urnebesno kratke, jer on ne miruje, jedva da i disati stigne – mašta o ljetu. Friga se njega za sunce, more, pijesak, lijepe žene, hladne koktele i riblje večere.

STRAH PJEVAČA OD KNJIGE

Ništa to nj...