Naizgled zatvorena životna priča jednog povučenog muškarca dobila je nevjerojatan nastavak koji je otvorio ozbiljna pitanja o radu zdravstvenih i nadležnih službi. Michel Meynard preminuo je 2012. godine, no njegovi posmrtni ostaci nisu završili na groblju. Umjesto toga, njegovo je tijelo ostalo u rashladnoj komori mrtvačnice u francuskom Toulouseu punih 14 godina, a da nitko nije razriješio što se s njim dogodilo.
Slučaj je ponovno dospio u središte pozornosti tek početkom 2026. godine, tijekom istrage o sumnjama na nepravilnosti u radu mrtvačnice pri Sveučilišnom medicinskom centru u Toulouseu. Ono što su istražitelji ondje otkrili pretvorilo je priču o zaboravljenom pokojniku u slučaj koji je potresao Francusku.
Smrt u zapuštenom dvorcu prošla je gotovo nezapaženo
Meynard je živio daleko od užurbanog života i pogleda javnosti. Bio je razveden i nije imao djecu. Njegov dom bio je oronuli dvorac u Castelnau-d‘Auzanu na jugu Francuske, okružen vinogradima, u kojem je provodio većinu vremena. Bio je službeno nezaposlen, a ljudi iz njegova okruženja rijetko su ga viđali.
Jedna susjeda pamtila ga je po prizorima koje bi povremeno ugledala prolazeći pokraj njegova imanja. Ponekad bi stajao uz prozor i gledao prema van, bez ikakva vidljivog pokreta. Njegova svakodnevica odvijala se tiho, gotovo neprimjetno, pa ni njegova smrt nije izazvala pozornost kakvu bi se očekivalo.
Kada je 2012. godine pronađen mrtav u zahodu svojeg dvorca, imao je 58 godina. Prema tadašnjim procjenama, preminuo je nekoliko tjedana prije nego što je njegovo tijelo otkriveno, a posmrtni ostaci već su pokazivali znakove raspadanja.
Nakon pronalaska tijelo je prevezeno u mrtvačnicu u Toulouseu. Ondje je, međutim, započeo drugi dio priče – onaj u kojem se činilo da su svi pretpostavili kako će netko drugi preuzeti odgovornost.
Svi su mislili da će obitelj organizirati pokop
Gradonačelnica mjesta u kojem je Meynard živio, Virginie Bispeuil-Beyri, izjavila je francuskim medijima da ju je bolnica kontaktirala još 2012. godine. Zaposlenici su se raspitivali poznaje li općina nekoga od njegovih rođaka tko bi mogao organizirati pogreb.
Prema njezinu objašnjenju, lokalne su vlasti pretpostavile da pokojnik ima obitelj kojoj se može prepustiti organizacija posljednjeg ispraćaja. Informacija je, kako je navela, proslijeđena dalje, no nakon toga više nije bilo povratnih vijesti.
Upravo se u toj pretpostavci krije jedno od ključnih pitanja cijelog slučaja. Općina je vjerovala da je obitelj preuzela tijelo, dok se očito nije provjerilo je li se to doista dogodilo. Tako je prošla jedna godina, pa druga, a Meynardovi posmrtni ostaci i dalje su se nalazili u rashladnoj komori.
Gradonačelnica je tek nedavno doznala da tijelo nikada nije napustilo mrtvačnicu. Vijest ju je, prema njezinim riječima, ostavila bez riječi. Izrazila je nevjericu da je takav propust uopće mogao proći nezapaženo te se zapitala tko je zakazao i u kojem je trenutku izgubljen nadzor nad slučajem.
Istraga o mrtvačnici otkrila je još uznemirujuće detalje
Slučaj Michela Meynarda nije otkriven tijekom redovite provjere njegove dokumentacije, nego u sklopu šire istrage o postupanju s posmrtnim ostacima u mrtvačnici u Toulouseu.
Francuski mediji izvijestili su da su istražitelji tijekom pregleda ustanove naišli na posmrtne ostatke dvaju fetusa i dviju beba, koji su navodno bili odloženi u vreći za smeće. Sumnje u način na koji se postupalo s tim ostacima potaknule su dodatne provjere, tijekom kojih je otkriveno i tijelo muškarca preminulog prije više od desetljeća.
Tek tada postalo je jasno da Meynard, unatoč proteku vremena, nikada nije pokopan. Njegov je slučaj tako izronio iz istrage koja se bavila mnogo širim pitanjem odgovornosti i postupanja unutar ustanove.
Tko je odgovoran za 14 godina zaborava?
Francusko pravosuđe sada mora utvrditi kako je moguće da tijelo ostane u mrtvačnici čak 14 godina bez odgovarajućeg rješenja za pokop. Istražitelji trebaju razjasniti tko je bio zadužen za praćenje slučaja, zašto nije provjereno je li obitelj preuzela posmrtne ostatke te kako je tijelo moglo ostati u rashladnoj komori toliko dugo.
Sveučilišni medicinski centar u Toulouseu zasad se nije želio detaljnije očitovati, poručivši da će pričekati rezultate istrage.
Za sada nije poznato tko će snositi odgovornost za ovaj propust ni kada će Michel Meynard napokon dobiti dostojan posljednji ispraćaj. Njegova priča, koja je godinama ostala skrivena iza vrata bolničke mrtvačnice, sada je postala simbol ozbiljnih pitanja o tome što se događa kada institucije izgube trag čovjeku čak i nakon njegove smrti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....