Sagorijevanje odavno nije rezervirano samo za direktore i iscrpljujuća korporativna okruženja. Novi nalazi psihologa i opsežna međunarodna istraživanja upozoravaju na alarmantan porast obiteljskog sagorijevanja, koje tiho pogađa posebno žene i ostavlja potpuno iste razorne posljedice na tijelo kao i najstresniji poslovi na svijetu.
Kada pomislimo na sagorijevanje, obično zamišljamo menadžera u odijelu koji se sruši za svojim stolom nakon osamnaest sati rada ili preopterećenog liječnika nakon dugog poziva hitnoj pomoći. Međutim, najnovija upozorenja stručnjaka razbijaju ovaj ukorijenjeni stereotip.
Psiholozi upozoravaju na sve češću i izuzetno opasnu pojavu obiteljskog i roditeljskog sagorijevanja, koje se događa iza zatvorenih vrata u našim domovima, daleko od očiju javnosti i često bez ikakvog društvenog priznanja.
Opsežna istraživanja nude znanstvenu potvrdu ove nevidljive epidemije. Vodeće stručnjakinje u tom području, dr. Moïra Mikolajczak i dr. Isabelle Roskam sa Sveučilišta u Louvainu u Belgiji, u svojim su revolucionarnim kliničkim studijama dokazale da je izgaranje kod kuće vrlo stvarna i izuzetno opasna klinička slika. Njihovo je istraživanje pokazalo da izgaranje roditelja i skrbnika uzrokuje još veće razine stresa i osjećaja zarobljenosti nego izgaranje na poslu.
"Ljudi koji izgaraju na poslu mogu uzeti bolovanje ili promijeniti posao. Roditelji i skrbnici, međutim, ne mogu jednostavno dati otkaz. Zarobljeni su u ulozi iz koje nema bijega, koja tijelo drži u stanju stalne borbe za preživljavanje", upozorava dr. Mikolajczak u svojim nalazima.
Zarobljene u ciklusu nevidljivog rada
Izgaranje kod kuće najčešće pogađa žene, koje su zarobljene u beskrajnom ciklusu nevidljivog rada. Ključni doprinos tome je fenomen koji struka naziva "mentalnim teretom". Kako ističu psiholozi, vođenje kućanstva nije samo fizičko pranje i kuhanje, već i nevidljivi kognitivni rad. To uključuje stalno planiranje, brigu o logistici cijele obitelji, koordinaciju rasporeda i predviđanje potreba svih članova obitelji.
Psihologija je otkrila da ovo stalno "upravljanje projektima" obitelji održava mozak u stanju hipervigilnosti ili pretjerane budnosti. Situacija je još drastičnije pogoršana za pripadnike takozvane "sendvič generacije", koji istovremeno brinu o maloj djeci i starijim, bolesnim roditeljima. Istraživanje Američkog psihološkog udruženja (APA) potvrđuje da osobe koje su dugotrajni neformalni njegovatelji imaju značajno višu razinu hormona stresa kortizola i izložene su 60 posto većem riziku od razvoja kliničke depresije u usporedbi s općom populacijom.
Prvo dolazi kronični umor
Posljedice ove stalne napetosti vrlo su ozbiljne i manifestiraju se jasnim fiziološkim simptomima. Obiteljsko izgaranje prvo se manifestira kroz teški kronični umor koji ne nestaje ni nakon noćnog odmora. S vremenom se razvija teška nesanica, jer se preopterećeni mozak jednostavno ne može isključiti i nastavlja noću mljeti popise obaveza. Prisutna je izražena razdražljivost, osjećaj zarobljenosti, tjeskoba i gubitak vlastitog identiteta.
Budući da je imunološki sustav uvelike oslabljen zbog stalnog stresa, te osobe postaju znatno podložnije raznim upalama, pogoršanju autoimunih bolesti i kardiovaskularnim bolestima.
Rješavanje ove vrste izgaranja izuzetno je izazovno. Psiholozi naglašavaju da je prvi i najvažniji korak prema rješenju opće društveno prepoznavanje ovog fenomena.
Nevidljivi kućanski i skrbnički poslovi moraju se prepoznati kao pravi, naporan rad. Unutar samih obitelji nužna je radikalna preraspodjele odgovornosti, učenje postavljanja zdravih granica i pravovremeno traženje stručne pomoći prije nego što tijelo jednostavno stane zbog potpune iscrpljenosti. Briga za druge uvijek mora započeti brigom za sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....