Teško ćete u glumačkom svijetu naći plemenitiju dušu, ganut će vas što sve radi ‘mala iz Geta‘: ‘Učinila sam to 37 puta‘

Ivana Giove Župa nije samo diplomirana dramska umjetnica – glumica, ona je kao takva rođena. Nositeljica niza zapaženih uloga, i to potpuno izvan stereotipa: od dramatične Klitemnestre do satirične Dame (predstava "Ja sam dama", po spisateljskom predlošku Meri Bauk) na daskama Gradskog kazališta Mali princ u Omišu, certificirana klaunesa s alter egom "Cmok", voditeljica omiškog Dječjeg kazališta Harlekin...

Sve to, i još više postala je u odrasloj dobi mala Giove, odrasla u splitskom Getu. Na Carrarinoj poljani, sceni samoj po sebi u tom splitskom teatru života.

– Kad bi se tamo održavale predstave u sklopu Splitskog kulturnog ljeta, nije bilo garderobe pa su se izvođači presvlačili kod nas doma – s osmijehom govori 44-godišnja glumica, koja s "Damom" slavi desetu obljetnicu izvođenja, a jednako okruglu obljetnicu bilježi i u svojstvu voditeljice Dječjeg kazališta Harlekin u Omišu.

Crveni nosovi

Nije nebitno reći i da Ivana Giove Župa tumači glavnu žensku ulogu (Gigu Barićevu) u aktualnoj predstavi u povodu 150. obljetnice rođenja Milana Begovića "Bez trećega", a u povodu obilježavanja 90 godina Ive Brešana upravo je Giove režirala predstavu "Slonovača Donjeg Doca", u kojoj i glumi.

Minuli rad ove dramske umjetnice teško je u cijelosti rekapitulirati: od niza manjih uloga u TV serijama, do glavnih na daskama koje život znače. Dvadeset godina punokrvnog bavljenja glumom nije šala, mada je bilo i šaljivih epizoda, no i onih koje mame suze.

Poput angažmana u klaunskoj družini "Crveni nosovi", kad je tijekom cijelog desetljeća klaunesa Giove, zvana dr. Cmok, uveseljavala djecu, malenim bolničkim pacijentima teške dane liječenja činila bezbolnijim. Ono što raduje je da je dijelom u tome uspjela, a boli spoznaja da nekih od bolesnika više nema među nama...

– Ono što glumica može učiniti – bila ona u ulozi klaunese ili bilo kojoj drugoj – jest stvoriti privid paralelne stvarnosti, odvesti nekoga u drugi svijet, barem na nekoliko sati – kaže naša sugovornica, koja više nije dio "Crvenih nosova", ali nosić je ipak uvijek s njom.

– To je najmanja maska na svijetu, i uvijek je nosim uza se jer se nikad ne zna, možda neko dijete treba razveseliti, oraspoložiti – veli Župa.

Poput epizoda prilikom posjeta Zanzibaru, tamošnjoj osnovnoj školi.

– Triput sam bila na Zanziju, uvijek ponesem u školu neke slatkiše i školski pribor za djecu – i crveni nosić, naravno. To su mi najdraže uloge – povjerava ova svjetska solo putnica.

Giove Župa je hrabra žena i dobar dio svijeta proputovala je sama jer je život teško predvidljiva kategorija, a ona je cura koju pogoni nadahnuće. Rječju: kad joj se putuje, ona otputuje.

Nenamjenski kredit za putovanja

– Dignem nenamjenski kredit, i odem. Pa čim ga otplatim, opet – povjerava glumica, osmjehujući se.

Na prvo solo putovanje otišla je potresena smrću voljenog oca prije sedam godina, i to autobusom u Grčku.

– Otac mi je – koje li ironije! – umro na Svjetski dan kazališta, 27. ožujka, a ja sam nedugo nakon toga sama sjela u autobus za Grčku, kako bih procesuirala tugu i pripremila se još bolje za ulogu Klitemnestre u autentičnom ambijentu, u Epidaurusu. Posjetila sam lokalitete iz predstave, izvela scenu na drevnoj pozornici, ušla u klaustrofobični Agamemnonov grob, a uz grobnicu same Klitemnestre snimila vlastitu najavu za predstavu. Kasnije sam je, uz akviziciju planinara iz lokalnog planinarskog društva, izvela čak na omiškoj Fortici; to je bio pravi pothvat za publiku, popeti se gore – s osmijehom se prisjeća šarmantna glumica.

Osim što je strastvena putnica, Giove je i jednako revna u plemenitoj zadaći: redovito daje krv.

– Čuli smo da ste darovali krv čak 37 puta – pitamo je.

– Istina. Čak sam nakon 35. darivanja moje AB grupe dobila i priznanicu. Mislim da bi bilo dobro da i drugi zdravi ljudi daruju krv – poručuje.

U mladenačkim danima živjela je nekoliko godina u Zagrebu, i u toj je fazi najviše snimala reklame.

– Bilo je to simpatično jer je većina reklama bila za strane kompanije: prodavala sam iće i piće, te bankarske usluge na mađarskom, češkom, engleskom, ruskom... Najteže je, naravno, bilo naučiti tekst na mađarskom – prisjeća se Ivana Giove.

Trenutno s djecom u "Harlekinu" radi na projektu "Koktel-bajke", gdje se bez srama progovara o temi poput mentalnog zdravlja, a u ulozi one kojoj možda također treba podrška na putu ozdravljenja nađe se i – Snjeguljica.

– Važno je skinuti stigmu s nekih problema, koji su jednako ljudski kao i upala grla ili lom noge. Ljudi se mogu psihički slomiti i "popraviti", mladi i djeca također – sažima naša sugovornica.

U domovima umirovljenika

Ivana Župa osmislila je i monodramu namijenjenu djeci, a s ciljem poučavanja – bontonu. To je ipak ona najfinija nadogradnja, a na njoj se radi zapravo odmalena – uskoro će i ta predstava biti izvedena pred mališanima iz "Maestrala", pa kreće na ljetnu turneju po obali.

Dirljivo je prisjetiti se još nekih momenata iz životopisa, radnog biltena glumice koja posao službeno živi već dva desetljeća.

– Imali smo, "Nosovi" i ja, ponajviše s kolegom Darkom Pejkovićem, puno predstava i druženja u domovima umirovljenika. Posebice tijekom opuštenijeg dijela pandemije, kad nam je "porcija smijeha" bila nasušno potrebna; pomažući drugima vratiti osmijeh, liječila sam sama sebe.

Živo se sjećam tombula u Domu za stare i nemoćne u Vukovarskoj, recimo, koje je organizirala njihova divna i agilna djelatnica Anica Svalina. Tada bi glavni zgoditak iznosio nekoliko kuna, i od to malo simboličnog novca korisnici su me htjeli počastiti kavom. Mnogih od tih divnih starijih ljudi više nema među nama, ali grije me spoznaja da sam im uljepšala možda posljednje dane života – sjetno će i zahvalno Ivana Giove Župa, glumica sazdana od emocija, "mala iz Geta" čije vrijeme tek dolazi.