Slovenski košarkaš Luka Dončić koji trenutno igra za Dallas Maverickse našao se u sudskom sporu s vlastitom majkom. Predmet spora je njegov zaštitni znak Luka Doncic 7, odnosno brand LD77, pod kojim se prodaje sportska odjeća i obuća te drugi proizvodi.
Mnoge svjetske agencije prenijele su tu vijest u prvom redu zato jer je riječ o parnici između sina i majke, te imena kojega je, za pretpostaviti, majka i nadjenula svome djetetu.
Međutim, majka Mirjam Poterbin, bivša kozmetičarka i manekenka, a danas poduzetnica "teška" milijune dolara, vlasnica je branda s imenom svoga 23- godišnjeg sina.
Mediji navode da je mladi košarkaš podnio zahtjev Uredu za patente i pečate u SAD-u u kojem traži da se poništi registracija zaštitnog znaka Luka Dončić 7, jer želi nadalje kontrolirati vlastiti brad. Majka se nije složila.
Dončić je želio registrirati novi koji bi se zvao naprosto Luka Dončić, ali, ured ga je odbio jer već postoji Luka Dončić 7.
Ova zavrzlama oko imena i brojeva potakla je brojna nagađanja, tim prije što su i majka i sin dali vrlo suzdržane i općene izjave.
Nagađa se da sinu smeta majčin partner Boris Požeg, koji kao direktor upravlja poslovima vezanima uz njegovo ime, a upleten je u neke sudske istrage.
Uobičajeni postupak?
Luka Dončić je tužio majku, što sigurno ne zvuči dobro, pa se čuju i mišljenja da u obitelji zapravo nema skandala nego se radi o uobičajenom pravnom postupku kojim će se u dogovoru raščistiti vlasništvo, a možda i dobiti još medijskog prostora i reklame.
Koliko se zna, majka i sin do sada su bili veoma bliski, tim prije što je Mirjam Poterbin Luku sama odgajala od njegove osme godine. Ali - u igri su ogromne svote.
Uz vrtoglave plaće - Dončić bi u nadolazećoj NBA sezoni trebao zaraditi preko 37 milijuna dolara - glavni prihod svjetskih sportskih zvijezda dolazi upravo od marketinga, reklama i prodaje svih vrsta proizvoda koji nose njihovo ime.
Koliko uopće vrijedi jedno ime, znak, broj ili njihova kombinacija na tržištu odjeće, hrane, namještaja, toribi, ili kozmetike? Može vrijediti jako malo, a može biti nepocijenjivo. Dovoljno je spomenuti parfem Chanell No 5 kreiran prije punih stotinu godina oko čijeg se benda Coco Chanel, koja ga je i kreirala, također godinama sporila.
No parfem je bio konkretan proizvod, dok je brendiranje samog imena, koje se lijepi na određene proizvode izum novijeg datuma.
Zvijezde patentiraju svoja imena
Mnoge su zvijezde stoga zaštitile, odnosno patentirale svoja imena kako bi ih po potrebi same naplatile. Izgleda bizarno, ali time se štite od onih koji bi zarađivali na račun njihove popularnosti. Stoga je utuživo prodavati, recimo, proizvode pod imeno Lady Gaga - jer je zaštićeno.
Inače, kada već spominjemo brendiranje, vrijedi spomenuti da je riječ o prastaroj praksi.
Čini se da su ga uveli Egipćani nekih 3000 godina prije nove ere; prvo su žigovima obilježavali stoku, a kasnije i lončariju. U drevnoj Mezopotamiji postojali su također "brendovi" određenih pića, te finih tkanina ali i kozmetike. Te stare zajednice također su imale razrađen sustav kontrole proizvoda jer, čim su se pojavile marke, stigli su uz njih, rame uz rame, i falsifikati.
Postepeno su se bredovi širili na sve više proizvoda - po pečatima se znalo koje su najcjenjenije amfore, vino, riblji umak garum koji se naveliko koristio u antici, suhe smokve ili staklo.
Danas se brendiranje razvilo u pravu znanost, tisuće marketinških stručnjaka - ali i sociologa, inženjera i drugih znanstvenika- proučavaju ovaj fenomen.
Kod branda je bitna prepoznatljivost, povjerenje u kvalitetu, načela proizvođača (na primjer, ekološka proizvodnja) i još mnogo toga, ali korisnicima je važno i da poznate osobe s kojima se rado identificiraju koriste - ili bar u reklamama tvrde da koriste - nekakav šampon, mobitel ili parfem.
Mnoge čuvene firme s vremenom su jako proširile asortiman, znajući da ime prodaje robu; tako neki proizvođači sportske opreme uz ostalo nude kozmetiku, sunčane naočale i zdravu hranu.
Parnica oko bečke torte
U igru pokušavaju uskočiti novi igrači, kopirajući izgled originalnog proizvoda ili neznatno mijenjajući tekstualni i grafički izgled marke - i otud dolazi do velikih sudskih sporova.
Brendirati se može gotovo sve. Poznata je parnica oko orignalnog recepta i imena za bečku tortu, obični čokoladni biskvit s marmeladom od marelice oko kojega su se sporile tri stranke.
Nema u tome ništa čudno jer, brend prodaje proizvod. On postaje statusni simbol. Louis Vuitton ili Hermès Birkin torba košta stotinu puta više od no name torbe koja je možda također izrađena ručno, od kvalitetne kože i lijepog je dizajna.
Zbog snobizma, tržište je preplavljeno falsifikatima, uz današnju tehnologiju, kvalitetnijima nego ikada. Kažu da je svaka druga ili treća torbica zvučnog imena zapravo "falša" pa veliki proizvođači nude i niz uputa o tome kako prepoznati krivotvorinu.
Pandemija koja je trajala dvije godine - i još traje - donijela je mnogo štete, ne samo po zdravlje ljudi nego i na području tržišta. Manje se izlazilo i kupovalo, mnogo je poduzeća propalo.
Nitko neće ostati siromašan
Međutim, dogodilo se i nešto dobro - u čitavom svijetu porasla je online kupovina, ljudi su mnogo pretraživali web stranice manje poznatih robnih marki i otkrili mnoge kvalitetne a slabo poznate bredove koji su tako dobili svoju šansu na tržištu.
Vratimo se sporu oko branda slovenskog košakaša. Uz njegovo ime, sastavni dio marke je i broj sedam. Obična sedmica, koju svi svakodnevno koristimo, u zlatnoj kombinaciji s poznatim imenom, vrijedi vrtoglave svote.
Luka Dončić zapravo nastupa u dresu s dvije sedmice, jer je jedna bila "zauzeta". Mladi je sportaš želio broj sedam kako bi odao počast svom idolu, grčkom košarkašu Vassilisu Spanoulisu, koji je prije umirovljenja imao dres s brojem sedam. Ali, taj broj je već netko nosio, pa je odabrao dvije sedmice.
Poslije je od toga nastao brend - i "podbrendovi" oko kojih se spori s majkom, no, kako god da sud presudi, nitko tu neće ostati siromašan.