Sve je slađe i traje dulje: nikome se nije žurilo doma, snimili smo prekrasne kadrove male, a velike slobode

"Čini mi se da mi je sve sad taman. Navikla sam raditi od doma, imati ručak u normalnu uru, ne voziti po cijele dane djecu na sto strana.

Znaš da mi se sviđa ovaj 'lagano starinski život', u kojem se smirilo i stalo, kao da sam odahnula...", govori mi prijateljica s kojom ispijam kavu "na daleko", iz termosice s plaže, a ona je na svome zagrebačkom balkonu.

I točno je razumijem.

Daleko od toga da svi ne priželjkujemo onu opuštenost i komod susreta s kim god želimo i u broju u kojemu želimo, prisnih razgovora neopterećenih statističkim detaljima iz dnevnika i pitanjima poput: "brišeš li ti još uvijek cijelu ambalažu kad se vratiš iz dućana? Jesi čitala rezultate američkog istraživanja, ispada da se ipak teško može prenijeti preko konzerve pelata...?.

Zbog egzis...