- Život je borba, kažu, a ja sam se boriti naučio - kazao je jednom prilikom Branko Cikatić, prerano preminuli "hrvatski tigar", i tom svojom rečenicom pokrenuo večer. Večer posvećenu upravo njemu.
Svijetu i narodu prikazana je i promovirana knjiga znakovita naziva "King of the Ring" (Kralj ringa), knjiga o tajlandskom boksu, koju Cikatić nije uspio odvršiti, zaustavila ga je bolest. No, njegova supruga Ivana i djeca Lucija i Bruno nisu odustali i priveli su kraju očev trud.
- Ispunili smo mu želju objavom knjige, želio je oduvijek napraviti priručnik o tajlandskom boksu, gdje je kazao sve o povijesti tog sporta, opisao je sve vezano uz K1 turnir, od priprema do pobjede, pronašao mjesta i za savjete budućim sportašima, kako trenirati, kako se hraniti - pojasnila je Ivana Cikatić što je sve našlo mjesta među 170 stranica života najvećeg među hrvatskim borilačkim sportašima.
Upisan zlatnim slovima
Bruno Cikatić je s puno emocija opisao kako mu je otac bio potpora u odabiru njegova sporta, a mladić se bavi boksom, sestra mu Lucija je svim silama stavila tugu sa strane i pomogla majci odabrati fotografije za knjigu.
Svaka slika s očevim likom izazivala je suze, ali biti "tigrovom" kćeri dalo joj je snagu.
- Ova knjiga je i priznanje čovjeku koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest sporta u Hrvatskoj i borilačkog sporta u svijetu, kazao je Tomislav Đonlić, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Županija je uz Grad Split i Grad Solin potpomogla financijski tiskanje knjige, pa je pročelnik splitske službe za društvene djelatnosti Mate Omazić podsjetio okupljene kako je upravo Cikatić zaslužan što je Europsko prvenstvo u tajlandskom boksu umjesto u Pariz stiglo u naš grad.
'Vidio sam sve zvijezde'
Ivica Rakušić, zamjenik solinskog gradonačelnika, kazao je kako se Solin ponosi svojim Cikatićem, baš kao što se i on ponosio svojim Solinom.
- Kada mi je 2018., već jako bolestan, stisnuo ruku, vidio sam sve zvijezde - priznao je Rakušić.
Poseban sportaš, obiteljski čovjek, bez želje za reflektorima, upravo tako je pokojnog Branka opisao kolega mu Stipan Jurišić, nazvavši ga neponovljivim i neustrašivim, a kao prijatelja - čovjekom blaga srca, koji je u svijetu bio više cijenjen nego li u rodnom kraju. Možda je vrijeme da to promijenimo.