
Iako zbog duže brade i puno tetovaža izgleda poput opakih bajkera iz kultne američke serije “Sinovi anarhije”, Tomislav Medvid (49) ima toplu dušu i dugogodišnji je ljubitelj kinologije.
Mnogi u splitskom kvartu Skalice dobro ga znaju jer barem dva-tri puta dnevno šeta svoje patuljaste šnaucere. Kaže da je naklonost prema životinjama naslijedio od pokojnog oca Tome, koji bi često kući dovodio napuštene pse i mačke jer mu je bilo žao ostaviti ih na ulici. Njegova samilost prema životinjama je zbog toga sinu u ušla u krv i postalo mu je nekako normalno pomagati “beštijama” u nevolji.
Za vrijeme i poslije pandemije COVID-a 19 povećao se broj vlasnika pasa u Splitu, nakon što su ljudi shvatili kako im kućni ljubimci mogu biti jedna vrsta prirodnog lijeka za izolaciju i samoću. Međutim, Tomislav Medvid odavno se posvetio životinjama i dobro se sjeća 1996. godine, kada je na poklon dobio ženku američkoga kokera koju je nazvao Happy. Ona je, za razliku od svih prijašnjih Tominih “uličara”, imala pedigre, što ga je potaknulo da se otada uglavnom bavi samo čistokrvnim pasminama. Da ne bude zabune, Tomislav je ljubitelj svih životinja. No križanje pasmina mu nije drago jer smatra da se u prirodi životinjske vrste ne miješaju, nego se time bave samo ljudi...
Štenac iz Argentine
Ženka kokera Happy najzaslužnija je za novu zabavu, koja mu se jako svidjela, a tiče se odlazaka na brojne izložbe pasa kod nas i u Europi. Osim što je Happy dobila nekoliko nagrada, Tomo je guštao u cijelom “šušuru” izložbi, te je pronašao ljude sličnog profila kojima je zajednička ljubav prema psima. Od tih sugovornika iz cijele Europe učio je o psima i stjecao dragocjene informacije u njemu osobno bitnoj kategoriji života.
Idući korak bila je nabava šteneta čistokrvnog američkog kokera 1998. godine. Vjerovali ili ne, štenac je stigao u Europu čak iz Južne Amerike. Najprije je letio zrakoplovom iz Argentine do Španjolske, gdje ga je preuzeo jedan sudac i onda ga doveo na europsku izložbu u Genovu. U Italiji ga je Tomo preuzeo, doveo kući u Split i nazvao Ferdi.
Maleni Argentinac nije bio namijenjen za stvaranje kvalitetnog potomstva. Dok je on rastao, Happy je s jednim drugim čistokrvnim kokerom iz Švicarske dobila sedam prekrasnih štenaca. Kad je Ferdi stasao, zajedno je s Happy počeo ići na izložbe i dobivati brojne nagrade. Ti trofeji doduše ne donose novac, ali satisfakcija su i priznanje vlasnicima, pa je to razlog zbog čega su izložbe pasa svuda u EU-u iznimno dobro posjećene. Medvid ističe da je primarni razlog uzgoja čistokrvnih pasa očuvanje pasmine, za koju su vrlo bitni kvaliteta, zdravlje, karakter i standardni izgled. Smatra kako je bolje uzeti psa čiste genetike jer onda vlasnik zna unaprijed sve njegove karakteristike i u startu eliminira moguće probleme.
Inteligentni i odani
Ima dosta ljudi po Hrvatskoj koji vode računa o pedigreu svojih pasa i smatra da postupaju ispravno. Podaci o pedigreu mogu se dobiti u Hrvatskom kinološkom savezu jer tamo postoji evidencija naših uzgajivača. Iste informacije u našem gradu nude Kinološko društvo Split i Klub sportskih pasa. Usput rečeno, nasljedne bolesti provjeravaju se na način da veterinari izvade psu krv i onda pošalju u laboratorije koji se bave genetikom. Tomislav se, nakon američkih kokera, od 2006. posvetio patuljastim šnaucerima koji korijene roda vuku iz Njemačke. Za njih kaže da su inteligentni, hrabri i živahni. Iznimno su dobro prilagođeni životu u stanu, vole učiti, te su ujedno odlični pratitelji i čuvari. Također su tolerantni i nježni prema djeci, te vrlo odani vlasniku.
Medvid samo povremeno ima legla i odlučno tvrdi kako mu je primarna želja održavanje kvalitete pasmine.
Kaže nam da kod kupnje pasa treba dobro paziti i ne vjerovati previše internetskim prodavačima. Najbolje je obratiti se službenim uzgajivačima iz evidencije Kinološkog saveza RH, odnosno prikupljati podatke o kvaliteti određenih željenih pasjih vrsta na izložbama. Kažimo i to da se cijene čistokrvnih pasa kreću od 1000 do 5000 eura, ovisno o vrsti, što nije malo. No plaćanje za psa, navodi on, ima jednu dobru stranu – onaj tko ga kupi neće ga tako lako ostaviti na cesti ako mu dosadi.
Idila u stanu
Tomislavu je žao zbog česte prakse napuštanja pasa kod nas u Dalmaciji jer su to zapravo nesretne životinje uskraćene za pažnju i dom. Glavni razlog tome je ljudski faktor budući da se nepažnjom vlasnika događaju slučajna legla i onda ljudi mališe odbace kao “škovace”. Kaže nam kako u njegovu stanu vlada prava idila prirode – ima pet patuljastih šnaucera, kao i dvije mačke egzote, što je naziv za perzijske mace kratke dlake, a nabavio ih je iz Moldavije. Suprotno mišljenju neupućenih, psi i mačke odlično se slažu u stanu. Navikli su jedni na druge i čak zajedno spavaju. Svađe i naganjanja nepoznata su aktivnost. Samo ljubav i harmonija... Doduše, zadnje prinove su mačići od četiri mjeseca, ali odvojeni su u drugoj prostoriji dok malo ne narastu.
Španjolac za alergičare
Medvid se povremeno bavi uređivanjem pasa svojih poznanika. Preciznije rečeno, obavlja šišanje i trimanje određenih pasmina, te svima preporučuje da češljaju svojeg psa dva-tri puta tjedno da se dlaka ne zaplete. Kao odličan poznavatelj pasa i dobitnik brojnih trofeja na izložbama, Tomislav savjetuje svima koji žele nabaviti psa da to učine pažljivo te prikladno dobi i situaciji vlasnika. Primjerice, neki agilni psi trebaju duge šetnje ili trčanje pa nema smisla da ih uzimaju stariji ljudi, nego su bolji za sportski orijentirane osobe. S druge strane, starijim ljudima preporučuje su nabava pudlica, ši-cua, maltezera ili patuljastih šnaucera. Razlog je što te vrste nemaju svoj specifičan miris i vrlo su zahvalne.
Španjolski vodeni pas također je zahvalna pasmina za stan koja nema mirisa, ne linja se, te je pogodna za osobe sklone alergijama.
– Svojim ljubimcima kupujte kvalitetnu hranu ili Barf sirovo meso. Osigurajte psima veterinarsku skrb, cijepite ih i kupite njihov izmet kad ih vodite vani. Nema nikakvog razloga da se ostali građani bune; nosite kesicu i pokupite iza njih, to je barem jednostavno – zaključio je na kraju Tomislav Medvid.
Komentari (0)
Komentiraj