StoryEditor
Životupozorenje građanima

Splitski laboratorij nudi brzi test na koronu iz brisa nosa za 250 kuna. Mikrobiolog: ‘To je nepouzdano, a postupak može biti opasan i za osoblje‘

Piše Saša Jadrijević Tomas
25. listopada 2020. - 21:44

Osim PCR testiranja na koronavirus, koje provode Zavodi za javno zdravstvo i bolnice, kao i onih seroloških testova (iz krvi) koji otkrivaju prisutnost antitijela, tj. može se utvrditi je li osoba preboljela COVID-19, pojavile su se i nove metode utvrđivanja prisutnosti virusa.

- Nova usluga, brzo otkrivanje osoba s infekcijom COVID-19/ SARS-CoV-2. Od danas u našoj Poliklinici radimo novi test za određivanje antigena SARS-CoV-2 uzimanjem obriska sluznice nazofarinksa. Testiranje se provodi u našem laboratoriju.

Cijena testiranja iznosi 250 kuna. Nalaz je gotov unutar jednog sata, a rezultat pokazuje trenutnu infekciju virusom SARS-CoV-2 (COVID-19) - stoji to u Facebook oglasu jednog splitskog laboratorija.

Na web stranici se još navodi da rade "pouzdan, brz kromatografski imunološki test za kvalitativno otkrivanje specifičnih antigena SARS-CoV-2, prisutnih u nazofarinksu. Testiranje se provodi iz obriska sluznice nazofarinksa ili nosa".

'Nova tehnologija'

U tom laboratoriju kažu i ovo:

- Osim laboratorijskog PCR testiranja, za otkrivanje COVID-19 dostupna je nova tehnologija koja je mnogo jednostavnija i brža za izvođenje od trenutno preporučenih testova pojačavanja nukleinske kiseline (NAAT). Ova se metoda oslanja na izravno otkrivanje virusnih proteina SARS-CoV-2 u brisevima nosa i drugim respiratornim izlučevinama pomoću imunološkog ispitivanja bočnog protoka (koje se naziva i RDT) koje daje rezultate za <30 minuta.

Iako su ovi RDT za otkrivanje antigena (Ag-RDT) bitno manje osjetljivi od NAAT-a, oni nude mogućnost brzog, jeftinog i ranog otkrivanja najzaraznijih slučajeva COVID-19 u odgovarajućim postavkama - navodi taj laboratorij, očito želeći ljudima ponudit brži test, jer rezultat PCR testiranja koje provode Zavodi za javno zdravstvo treba čekati od 8 do 24 sata, te košta 700 kuna.

Međutim, klinički mikrobiolog i epidemiolog zaraznih bolesti Marijo Parčina, voditelj mikrobiološke dijagnostike Sveučilišne bolnice u Bonnu, kaže da ti testovi nisu baš pouzdani.

- Posljednjih tjedana imamo proboj nove vrste testiranja na SARS CoV-2 virus, a radi se o kromatografskim (brzim) antigen testovima. Testovi su dostupni i širim laboratorijima, opet uglavnom preko mreže biokemijskih laboratorija. Za izvođenje ovih testova manipulira se s potencijalno zaraznim materijalom, te je moguće stvaranje zaraznih aerosola i na taj način se iz neznanja prvenstveno izlaže i ugrožava osoblje laboratorija koje ne posjeduje sigurnosni kabinet klase 2, koji nije propisan u biokemijskim laboratorijima.

Radi se o testovima koji se ne bi trebali primjenjivati za simptomatske pacijente jer postoji veliki rizik da je senzitivnost testa jako niska i da test ne detektira zaraženu osobu. Tako, simptomatska osoba koja je radi svoje savjesti došla tražiti testiranje će izići s nepismeno napravljenim nalazom u kojem piše NEGATIVAN, a u stvari uzorak te iste osobe bi u slučaju da je osoba inficirana SARS-CoV-2, dijagnostičkim PCR testom pokazao signal između 24. i 30. ciklusa, dakle bila bi zaražena, a zarazna i za druge osobe oko sebe.

Epidemiološka šteta

Negativan brzi kromatografski test antigena na SARS-CoV-2, prema tome, u simptomatskih pacijenata nema nikakvu vrijednost! Radi svih ovih činjenica, njemački Robert Koch Institut je izdao stroge preporuke u kojima se ova vrsta testiranja u obliku testova koji se mogu izvoditi u liječničkim ordinacijama ili svim drugim institucijama koje ne spadaju u liječničko vođenu profesionalnu mikrobiološku dijagnostiku, smiju upotrijebiti samo za nesimptomatske pacijente i one koji nisu bili u epidemiološki važnom kontaktu s nekom zaraženom osobom.

Ova odluka i laicima i liječnicima zvuči na prvu suluda, ali ovakvim pristupom se smanjuje mogućnost epidemiološke štete koja može nastati korištenjem ovakve vrste neosjetljivog testiranja kod zaraznih osoba - kaže Parčina, koji se osvrnuo i na evoluciju razvoja dijagnostičkih testova koji su relativno brzo dosegli potrebne certifikate u Kini, EU ili u Americi i tako postali standardni alat u radu liječnika pri obradi bolesnika kod kojih postoji sumnja na COVID-19.

- Jedini, uvijek spreman alat koji liječnik ima u dijagnostici COVID-19 je pregled, koji se sastoji i od informativnog razgovora, tzv. uzimanja anamneze. Primjera radi, ova vrsta alata će kod „prave" gripe (influence) identificirati oboljele od influence u otprilike 1/3 svih stvarno simptomatskih pacijenata.

Znači, radi se o dijagnostičkoj metodi ili strategiji loše osjetljivosti, stoga su liječniku potrebni drugi dodatni testovi koji će mu pomoći prilikom dijagnosticiranja bolesti. Jedna od metoda o kojoj se mnogo pričalo posljednjih mjeseci je PCR, koja se koristi i za testiranje naših građana u Zavodima za javno zdravstvo i bolnicama. Ta metoda predstavlja zlatni standard u dijagnostici mikrobioloških uzročnika respiratornih infekcija, pa tako i SARS-CoV-2 virusa.

image
Marijo Parčina

Ova dijagnostička metoda ne daje „pozitivan" i „negativan" rezultat, kako to ispisuju i banaliziraju nalazi mnogih zavoda i bolnica, a koji su odraz neznanja u molekularnoj dijagnostici zaraznih bolesti u Hrvatskoj, već se dokazuje ili ne dokazuje postojanje viralne RNK u uzorku - kaže Parčina, koji nam dalje objašnjava što je točno PCR metoda.

- PCR je pretraga iznimno visoke senzitivnosti i specifičnosti, a velika dodatna vrijednost same pretrage je i njezina kvantitativna vrijednost koja se može analizirati. Rezultat pretrage je krivulja u vremenu, a cijela pretraga se odigrava u takozvanim ciklusima, sa svakim ciklusom koji traje malo manje od 2 minute, uređaj snima fluorescentne signale PCR-reakcije koja sadrži reagense i „pročišćeni" uzorak pacijentova brisa.

Cijeli proces takozvanih ciklusa reakcije služi za umnožavanje genetskog materijala u reakciji, a onog trenutka kad signal postane vidljiv, krivulja fluorescencije više nije ravna već počinje rasti. Vrijeme od kad je ta krivulja počela rasti je obilježeno rednim brojem ciklusa. Iz ovoga postaje očito da krivulje vidljive od ranijih ciklusa označavaju reakcije u kojima su uzorci pacijenata s jačom replikacijom virusa, a kasniji brojevi označavaju uzorke s nižom replikacijom virusa.

image
AFP

Nažalost, ova vrijedna dodatna informacija se uopće ne iskorištava u epidemiološkim razmatranjima u RH, i podjednako se epidemiološki vrednuje osoba koja pokaže viralnu replikaciju u npr. 20. ciklusu s onom koja tu istu pokaže u 35. ciklusu. U oba slučaja je virusna RNK dokazana u uzorku, ali osoba s virusnom replikacijom od 20. ciklusa je zarazna za svoju okolinu, a osoba koja pokaže replikaciju od 30. ciklusa nadalje je jako malo zarazna, ako i uopće.

Ocjenjivanje zaraznosti osobe na temelju „ct" vrijednosti se radi u sklopu cijele kliničke slike, broja dana od pojave prvih simptoma, itd. Znači, govorimo o nekoj granici od ciklusa rednog broja 30, koja bi mogla razgraničiti one osobe koje su visoko zarazne od onih koje su nisko zarazne, naravno pod pretpostavkom da je materijal, tj. u ovom slučaju bris dobro uzet. Mislim da sada i laiku postaje jasno koliko izrazi „pozitivan" i „negativan" u stvari banaliziraju nalaz koji se dobije jednom PCR dijagnostičkom metodom - kaže Parčina, kojega smo upitali i zbog čega se u Europi ne može napraviti masovno testiranje kao primjerice u Kini, koja je višemilijunski grad testirala u svega nekoliko dana.

image
AFP

- Tijekom prvog vala infekcija nastale su teškoće u distribuciji reagensa za molekularnu PCR dijagnostiku, i to u cijeloj Europi. Tijekom aktualnog infekcijskog vala imamo dosta manje problema s PCR reagensima, ali s druge strane sada se javlja puno više problem s nabavljanjem takozvane ultra čiste plastike bez koje se PCR ne može obavljati.

To je i jedan od razloga zašto si niti jedna država nije mogla priuštiti masovno testiranje - navodi Parčina.

A serološki testovi?

Osim navedenog testa navodno brzog otkrivanja inficiranih novim koronavirusom uzimanjem obriska sluznice nazofarinksa, u ponudi su i serološki testovi koji, navode u jednom laboratoriju, otkrivaju prisutnost antitijela (specifičnog imunološkog odgovora) protiv CoV-2 antigenih proteina u uzorku krvi. Pozitivan rezultat pokazuje da je osoba u prošlosti bila izložena CoV-2, ali daje malo ili nimalo podataka o svom trenutnom statusu zaraze.
- Tijekom vremena kompanije su razvile testove za određivanje protutijela koji su dostupni široj populaciji kroz privatne biokemijske laboratorije, koji su u tom slučaju validirani od ne-liječničke mikrobiološke profesije, što nas dovodi do sljedećeg problema. Korisnici takve vrste usluga su građani koji bi htjeli informativno znati je li njihov imunosni sustav bio u kontaktu s virusom pa posežu za takvim testovima, a iskustva s kojim izlaze nakon dobivenih nalaza su razna. Izdavanje nalaza testa nije isto njegovoj interpretaciji, a neka ozbiljna interpretacija koja je informativna za liječnika i pacijenta se na takvim nalazima ne može naći. Takav nalaz ne objašnjava pacijentima i liječnicima da test koji detektira antitijela nije odraz kompletne imunosti i da ona većim dijelom može biti posredovana IgA-protutijelima ili T-stanicama koju standardni IgM/IgG testovi uopće ne detektiraju - kaže Parčina, te objašnjava što su protutijela.
- IgM i IgG protutijela na SARS-CoV-2 su produkti posebnih stanica (koje se nazivaju B-limfociti) koje se specijaliziraju za proizvodnju prvo IgM (tzv. ranog, nespecifičnog protutijela), a onda nakon nekoliko dana se desi tzv. prebačaj tih istih stanica na proizvodnju više specifičnih protutijela koji nose oznaku IgG. Ta dva protutijela su nalaze u formatu najčešćih dijagnostičkih testova. Postoji određena nekolicina ljudi koji svoj imunološki odgovor formiraju kao loši IgM/IgG odgovor, ali rade jako dobru proizvodnju IgA protutijela, koja se nazivaju i sluzničkim protutijelima, jer su u velikim koncentracijama na našim mukoznim membranama (nosna, ždrijelna ili crijevna sluznica) i služe kao prva linija specifične inaktivacije mikroba. Na žalost, IgA testiranja na SARS-CoV-2 virus se mogu dobiti samo u rijetkim laboratorijima u RH. Postoje imunološke reakcije koje se ne mogu opisati formatom testiranja na proizvodnju protutijela, a to su imunološke reakcije takozvanih T-stanica. T-stanice ili T-limfociti kod mnogih imunoloških suočavanja s mikroorganizmima nisu tako precizne kao prije spomenuti B-limfociti, tako da kod koronavirusa postoji uvijek mogućnost da T-limfociti u prijašnjim sučeljavanjima s koronavirusima standardne prehlade formiraju svoju specifičnost malo "šlampavije" pa radi toga mogu prepoznati određene komponente SARS-CoV-2 virusa. Ovu T-staničnu ili T-limfocitnu funkciju u sklopu imunološke analize na SARS-CoV-2 standardni testovi uopće ne mogu procijeniti - objašnjava mikrobiolog Parčina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. listopad 2020 21:45