U Ogulinu, na svega nekoliko kilometara zračne udaljenosti, smještene su dvije priče pomalo tipične za Hrvatsku.
Prva se tiče onoga što se nekada zvalo Olimpijskim centrom Bjelolasica, u koji je država ambiciozno ulupala stotine milijune kuna da bi danas, i skijalište i pusti popratni sadržaji, bili izvan pogona.
U nemaru i požaru nestalo je sve prije nešto više od deset godina, a u međuvremenu su ga prekrili mahovina, gusto šiblje i zaborav.
Druga, daleko pozitivnija priča, zasnovana je, kako to obično biva, na čistom entuzijazmu šačice lokalnih ljudi.
Kada je Bjelolasica zatvorila svoja vrata, 50-ak zanesenjaka odlučilo je napraviti stazu i sve što uz nju ide kako bi mladi Ogulinci mogli stati na skije i naučiti prve zavoje.
Izabrali su lokaciju u Vučić Selu, na nekih kilometar od centra mjesta i pet kilometara od izlaska s autoceste.
Jedini u Hrvatskoj
Rezultat svega je to da su ovoga tjedna jedino skijalište u Hrvatskoj koje je radilo za građanstvo.
- Da, u funkciji smo. Mi, doduše nismo veliki, jer je to oko 450 metara staza, ali smo uspjeli zasniježiti i osposobiti nekih 250 metara tako da svi mogu uživati – dočekao nas je Darko Vučić, predsjednik Ski-kluba "Ogulin".
Ono što ovu priču činu još posebnijom jest činjenica da se u Vučić Selu skija – besplatno. Da, dobro ste pročitali, jer koliko godina već rade, nikada nisu naplatili niti jedan ski-pass. I još vas počaste rakijom.
- Mi sve što radimo, radimo za našu djecu i one koji nam dođu. Imamo jednu kasicu, pa ako si zadovoljan, ubaciš donaciju – ako ne, hvala, mi smo dali sve od sebe.
Rakije uvijek ima, jer ono što nam donesu gosti mi podijelimo – reći će Darko, inače po struci inženjer telekomunikacija, zaposlen u jednom poznatom operateru.
Radnim danom rade isključivo noću, od 17 do 21 sat, dok vikendom svoje dvije vučnice pale u 10 sati i ne gase ih do večeri.
Za sanjkaše je osigurana posebna staza.
Imaju i jedan ratrak kojim peglaju staze, a u njegovoj nabavi pomogao im je i poznati hrvatski bloger Jadranko Hodak, poznatiji kao Krule. A već spomenuti top posudili su od Grada Vrbovskog, čiji se plan skijališta izjalovio i uređaj je samo kupio prašinu u garaži. Školu skijanja vodi im Marko Polić, poznato ime u bijelom sportu.
- Tko god je ikada stao na skije i bio u nekom skijalištu, zna da je to cjelogodišnji trud i rad. Ne stajemo zato ni ljeti, jer morate pokositi travu, očistiti livadu od kamenja, kopati, održavati strojeve... Sponzora nemamo, izuzev našeg Grada Ogulina, ali budući da nismo veliki, tako ni njihova sredstva nisu velika. Sve vam je po onoj "snađi se, druže" – veli Vučić.
Vikend što dolazi mogao bi biti udarni za Ogulince. Temperature su ispod nule, palo je i nešto snijega, upita je puno, jer se legenda već proširila.
Pomogao je i možda nesvjesno glavobolje zadao svojom objavom poznati hrvatski glumac Asim Ugljen, koji je i sam tek otkrio što mu stoji na raspolaganju nedaleko od kuće na Mrežnici.
S divljenjem skidam kapu
- Meni je ovo najljepša priča hrvatskog skijanja, ako ne i šire. To što su ovi ljudi napravili i što rade, nadljudski je vrijedno. Zamislite koliko su djece naučili prvim skijaškim koracima u ovih 11 godina, djece koja vjerojatno ne bi imala gdje skijati da nije Ski centra Vučići i Ski kluba Ogulin.
Ljudi su doslovno sagradili skijalište usred grada. I ja im se iskreno i s divljenjem klanjam i skidam im kapu. Jer ovo je dokaz da je ljudska volja najmoćnija sila u svemiru – napisat će Asim u jednoj Face grupi koja okuplja ljubitelje skijanja iz Hrvatske, a nakon što je i sam prvi put odradio turu noćnog i nazdravio na stazama kod Ogulina, usput citirajući Darkovu: "Kod nas je sve besplatno, pa se onda nemaš na kaj žaliti, jer ništa ne plaćaš.".
Prošlog vikenda skijali su tamo brojni Dubrovčani, Orebićani, Splićani, Zadrani, Istrijani...
- Nama su, ni sam ne znam kako i zašto, od gostiju najbrojniji naši ljudi s Jadrana. Unajmljuju apartmane i kuće u mjestu i okolici i mahom odsjedaju tri dana.
Nakon što nas je Asim onako nahvalio, ni sam ne znam kako ćemo ove subote i nedjelje održati reda. Svi neka znaju da im bez COVID putovnice nema skijanja. Tu smo stvarni striktni. Ali valjda ćemo nekako preživjeti – uz smijeh od uha do uha poručuje Darko.