Rijetke su ljubavi koje uspiju nadživjeti desetljeća i kroz sve životne promjene ostati čvrsto oslonjene na obitelj, zajedništvo i međusobnu privrženost. Upravo je takva bračna priča Ane (78) i Bruna Radovnikovića (83), koji su prošlog vikenda proslavili 60 godina zajedničkog života.
Dijamantni pir obilježili su svečanom večerom u krugu najmilijih, okruženi kćerima, unucima, rodbinom i prijateljima. Bila je to večer ispunjena pjesmom, smijehom i dirljivim emocijama, kako i priliči jednoj tako dugoj ljubavnoj štoriji.
Supružnici Radovniković vjenčali su se 9. srpnja 1966. godine, a njihova ljubav započela je nešto ranije, dok je Ana bila pri kraju srednje škole. Upoznali su se preko zajedničke prijateljice, kada je Ani bilo 17, a Brunu 23 godine, ne sluteći da će taj susret označiti početak života koji će zajedno graditi punih šest desetljeća.
Vjenčali se u dvoru
Svadbu su organizirali u dvorištu svog doma u Varošu, kako je u to vrijeme bio običaj. I tada su uz njih bili mnogobrojna obitelj i prijatelji, a na istoj su adresi nastavili zajedno živjeti i podigli obitelj.
Središte njihova svijeta kćeri su Diana i Dolores te četvero unučadi: Frančeska, Nino, Bruno i Vito. Unuci su im, pričaju, posebno privrženi i ne prođe nijedan dan, a da ih ne nazovu ili posjete. Ti susreti i razgovori uvijek su ispunjeni šalama i smijehom, na onaj jedinstveni način koji povezuje unuke s njihovim bakama i djedovima. A kao vlastitog sina prigrlili su i zeta Zvonimira, rođenog Zadranina.
Obitelj je uspjeh
– Naš najveći uspjeh je naša obitelj. Kćeri su nam velika podrška, kao i naš zet Zvone koji je uvijek tu za nas, i kad treba pomoći, ali i okrenuti na šalu i zapjevati, a bolju unučad nismo mogli poželjeti. I kao mali stalno su bili kod nas, a tako je i danas – ponosan je šjor Bruno, koji potječe iz jedne od najstarijih splitskih obitelji.
Njegova majka Dobrila potjecala je iz obitelji Alujević, dok je otac Krište Radovniković bio potomak stare varoške ribarske familije te su Brunovi korijeni duboko vezani uz Veli Varoš, tamošnje kalete, ljude i tradiciju. U istom susjedstvu živio je veliki dio njegove obitelji, među njima i pokojni stric Šanto, jedan od najpoznatijih splitskih ribara koji je nadahnuo novinara i književnika Miljenka Smoju za brojne novinske zapise.
Zborski tenor
Bruno je mirovinu dočekao kao zborski tenor u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Iz kazališnih dana nosi uspomene na brojna gostovanja u inozemstvu i Hrvatskoj, a osobito je volio Splitska ljeta.
Među svojim je kolegama bio iznimno omiljen, pa ne čudi da je njegov glas godinama zaštitni znak radijskih najave tombole koja se tradicionalno održava povodom blagdana svetoga Duje.
Meštar za grilje
Uz glazbu i kazalište, Bruno je svoje radne godine posvetio i maranguniji. Svi koji ga znaju tvrde da je pravi majstor za drvene grilje, a i danas većinu vremena najradije provodi u svojoj ‘radioni‘ u sklopu njegova vrta u srcu Varoša, u koji su se godinama okupljala brojna poznata imena splitskoga kulturnog života.
Dolazili su glumci, novinari, glazbenici i umjetnici, među kojima su bili Boris Dvornik, Krešimir Dolenčić, Ivica Čikeš, dirigent Ivo Lipanović…
Gospođa Ana kaže da se u tom vrtu oduvijek slavilo, šalilo, pjevalo i stvaralo uspomene.
– Ako nismo bili u vrtu, bili bi na moru. Dok su nam kćeri bile s nama, ljeti bi išli na ‘đite‘ po otocima. Uz supruga i njegovu familiju, koja je takoreći odrasla na moru i od mora, morala sam zavoljeti brodove, more i loviti ribu. Danas se u ljetnim mjesecima najčešće okupljamo u kćerinoj vikendici na Čiovu. Otkako je otišao u mirovinu, suprug rijetko ide u kazalište, pa mi društvo prave kćeri ili unuka – kaže Ana, koja se iz malog sela Divojevići u Dalmatinskoj zagori u Split doselila s 14 i pol godina, kada je krenula u srednju školu.
Vrsna kuharica
Radni vijek provela je u Diokomu, a obitelji i prijatelji hvale je kao vrsnu kuharicu i slastičarku. Kažu da nitko ne radi krempite poput nje, a Ana u šali priznaje da ne može ni nabrojiti koliko ih je ispekla svih ovih godina.
Na pitanje u čemu je tajna njihova dugog i uspješnog braka, ovo dvoje simpatičnih supružnika priznaju da u svakom suživotu ima izazova, ali da se sve može prebroditi uz dovoljno strpljenja, tolerancije i što više lijepih momenata s najbližima.
Svoj dijamantni pir Ana i Bruno proslavili su u njihovom Varošu, u konobi Bovan, a najljepši dar poklonili su im unuci – albume sa starim obiteljskim fotografijama, u kojima, kako su napisali u posveti, ima još mjesta za buduće trenutke ispunjene radošću, smijehom, pričama… I iznad svega, ljubavlju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....