Čujem da splitsko rodilište izgleda fiju briju, ali priče o neugodnostima prema rodiljama i dalje su žive, pa mi naviru i vlastita iskustva.
Prvi put ušla sam, kao slonica izgledom i pameću, u odaje nekadašnjeg rodilišta oko dva ujutro, a agonija je potrajala do 16.15. Medicinsko osoblje je od malo riječi. Nemaš pojma šta te čeka, samo slutiš nevolju, kao da si tek pristigli Židov u Auschwitzu.
