Silvana Uzinić: Preuzmite ih da malo odahnemo...

Jedva čekam da se klinci vrate u školu, da ovi turisti odu svojim kućama, da se isprazne plaže i da legnem kao baba na svojih deset kvadrata.

Nekidan sam, hvatajući posljednje zrake sunca, mislila da je počela kiša, kad ono mokri bebač skače mi pokraj ramena dok mu mater gura bananu u usta. Svega mi je ovo lito pun kufer – i vrućine i gužve i otvorenih smrdljivih kontejnera.

I dok sam sama išla u školu, u ove dane, ljeto bi mi bilo već dosadilo. Jedva sam čekala vidit nove knjige. Vraga nove, naslijeđene, a kad bi dobila i poneku baš novu ispod čekića, volila sam je mirisat. Ma neee, daleko sam bila od štrebera, volila sam, zapravo, ekipu iz razreda koja je ljeti uglavnom bila raspršena kojekuda i zato je meni prvi dan škole bio kao da je uvodna svečanost u povratak uobičajen...