"Sidila sam za mašinom, šila san, pitali me oficiri čija san..." Stihovi su legendarni, iz kultne serije "Prosjaci i sinovi", a svi koji su seriju gledali nedvojbeno ih pamte. Ako ste pomislili da ih znaju samo oni, odnosno neke starije generacije, e tu biste se prevarili. Raosovo remek-djelo u Imotskoj krajini dobro je poznato i mlađim naraštajima. Svi znaju i za Matana i za njegovu dragu Nušu.
I baš će Matanova supruga Nuša, simbol nekih drugih vremena, kad baš nije bila najsretnija opcija roditi se kao žena, postati novi, drugi suvenir Imoćana. Bit će to lijepa lutkica izrađena isključivo od prirodnih materijala. Pa kud će suza nego na oko, rekli bismo. A ovdje bi suza mogla poteći, i to radosnica, kao zahvala onima koji su Nušu prepoznali kao istinskog svjedoka nekih davnih vre...
Komentari (0)
Komentiraj