Teško je nekome zauvijek reći 'zbogom', a kada je u pitanju čovjek koji je ostavio toliki trag na jednome prostoru, i uza sve stihove koje nam je poklonio, ne nalazimo riječi.
Opara: Split i Dalmacija ostali su bez svog najomiljenijeg tumača svega onoga što mi jesmo
Hajduk se pozdravio s Oliverom: Bio je jedan od nas
Kolege i prijatelji su shrvani viješću da je jutros preminuo Oliver Dragojević, a od njega se opraštaju i na društvenim mrežama. Najuži suradnici i oni koji su ga poznavali cijeloga života, poput Jasne Zlokić, koja je s njim provela ljeta i ljeta u Veloj Luci na Korčuli, kratko su se pozdravili od prijatelja.
"Beskrajna tuga. Nakon ovoga ništa više neće biti isto u glazbi... Velika praznina koju nitko nikada neće moći popuniti... S Oliverom je otišao i dio svih nas... Počivao u miru i hvala ti za ljepotu glazbe kojom si nas oduvijek darivao...", napisala je shrvana Velolučanka.
I Tony Cetinski je podijelio svoju tugu, posebno se u objavi osvrnuvši i na preminulog prijatelja Tošu Proeskoga.
"Dragi moj morski vuče,
Ništa više neće biti isto nakon tvog odlaska dragi naš Oliver.
Sve tvoje šale i gluposti kojima smo se smijali ka dica su momenti koje nikada neću zaboraviti.
Moram ti priznati da sam te volio i volim kao da si mi otac a po duši si mi bio ponekad kao mlađi brat.
Od tebe sam najviše učio jer sam od tebe i najviše dobio.
Ti si se davao ljudima i prijateljima i nisi se štedio u tome.
U toj činjenici leži još jedna od tajni tvog uspješnog postojanja i rada.
Oduvijek si bio dokaz da nije dovoljno biti samo vrhunski umjetnik nego i ČOVIK i zbog toga ti veliko HVALA. Duboka bol u prsima i velika praznina u mislima sada su u meni.
Pjesme koje si nam ostavio sada su jedina utjeha.
Iskrena sućut cijeloj obitelji.
Neizreciva bol.
Počivaj u miru Božjem prijatelju i učitelju moj. Volim te i uvijek ću te voljeti.
Ps.
Molim te još samo jedno. Poljubi mi Tošu i zapjevajte jednu za sva vremena.
I njemu si bio veliki uzor i put kojeg treba pratiti", napisao je pjevač.
Splićanin i dugogodišnji Oliverov suradnik Goran Karan napisao je svoj oproštaj u nekoliko rečenica.
"Dobri moj Oliver, fala ti.
Ti si nan u životu svima puno pomoga i da.
Uz tvoj glas, svaka mi je tuga bila toplija, i svaka me bol nekako lipše bolila.
Bija si, a da i ne znaš, puno puti s menon i kad san jubija.
Bija si glas koji san pušta da umisto mene reče ono šta ja još nisan zna kazat, i to onima do kojih mi je najviše bilo stalo.
Bija si svidokon mojih najtežih sati, kad je tribalo nać force za dalje, kad je tribalo ne izgubit viru u ljubav.
Bija si tu s pismon i kad bi me pitali odakle san...
A bija si, moj Oliva, za me tu i onda kad je srce tražilo sritnu pismu, onu koja će učinit da mu radost potraje.
Bija si tu, ka i ovi moj grad i ovo naše more, kroz cili moj život.
I ostavija si za sobon sve šta čovik more ostavit; trag od jubavi, svojon dušon otpivan.
A duša, duša nikad ne umire!
I da oće - ne more.
Jer, sve šta vridi ostaje, a ti si nan od pisama napravija novu palaču, lipu ka i ovu koju nan je ostavija šjor Dioklecijan.
Fala ti, boje nisi moga...
A sad, eto vas sad gori, visoko, tamo di ni oni vaš galeb doletit ne more, ti i barba Zdenko...
...A biće je on tamo već štagod i napisa čekajuć te. Ko zna kakvo je more gori, kako se tamo raduje i ljubi, kad znaš da sve je zauvik.
Sritno ti bilo i još stoput -fala ti.
Fala na moru od pisama.
Puno te volin.
I, do vidova..."
Severina je posebno emotivna, a njene riječi ukazuju na to da je, kao i mnogi, još uvijek u nevjerici.
"Ovo je teško, ovo nema smisla, ovo je preteško... Na njegovim pismama sam učila govorit prve riči... Ovo je jako teško i ne želim virovat. On je pape svih Dalmatinaca. Njegove pisme su ušle u nas kroz materino mliko. On je u mom DNK, u tvom i u tvom i u svima nama. Hvala ti, pape Volin te, pape Plačem, papeOprosti, mi pape......svi plačemo..."