StoryEditor
Životnajpoznatiji splitski kvizoman

Robert Lojpur: Ogorčen sam što su mi u “Sve u 7” servirana samo teška pitanja

Piše PSD.
19. ožujka 2013. - 23:40
Nakon što je više puta uglavnom uspješno sudjelovao u raznim kvizovima u Hrvatskoj, Robert Lojpur, najpoznatiji splitski kvizoman, odigrao je i kviz “Sve u 7” gdje je ove nedjelje osvojio “samo” 14.200 kuna. Iako je riječ o posve pristojnom iznosu za naše hrvatske prilike, Lojpur je kući otišao prilično nezadovoljan, štoviše, čak i ljutit na organizatore ovog kviza koji na HRT-u vodi Tarik Filipović.

- Istina je, već dugo na nekom kvizu nisam osvojio tako malo novca. Na “Milijunašu” sam mogao kući odnijeti barem pola miljuna, na “1 protiv 100” osvojio sam 150 tisuća kuna... Ali to su bila zlatna vremena hrvatskih kvizova. Ovo je, nažalost, vrijeme krize, nigdje se novac ne dijeli šakom i kapom, pa više ni na HRTu... ”Sve u 7” sam i prije doživljavao kao recesijski kviz, obiteljsku “prime time” zabavu za malo para. U odnosu na kvizove koji su nekada “išli” u ovom terminu nagradni fond se jako smanjio, teoretski se može osvojiti cijeli mlijun, ali u praksi većina nas otišla je kući bez ičega ili s jako malo novca. Ovaj put nisam odigrao pretjerano loše, niti sam pokazao osobito neznanje, a ipak sam kući otišao s otprilike 14.000 kuna... - kaže nam Lojpur kojem je u cijeloj ovoj priči zasmetala težina pitanja. Smatra, naime, da su mu bila “servirana” samo teška pitanja.

- Pa, znam da je malo neobično da se jedan kvizoman žali na težinu pitanja, ali mi se čini da sam stvarno imao nezgodan set. Pripremao sam se za ovaj kviz, odgledao većinu epizoda i uglavnom bih znao odgovore. A opet, u mom setu sam znao samo dva točna odgovora. Ne mogu se oteti dojmu da to nije baš slučajno i da nije riječ samo o lošoj sreći. Čini mi se da je barem nekoliko mojih pitanja bilo izrazito teško, poput onih koji je od ponuđenih filmova najkraći jer traje samo 77 minuta. Točan je odgovor “Oklopnjača Potemkin”, ali je zanimljivo da tog podatka uopće nema u “Filmskom leksikonu” gdje su inače navedene dužine većine “klasičnih” filmova. I ostali ponuđeni filmovi bili su stari i kratki – ‘Moderna Vremena’ traju 85 minuta, ‘Rašomon’ 88... Ako te podatke ne znate napamet, jako je teško pogađati po osjećaju... A pogađanje dodatno otežava to što mnogi stari filmovi imaju više kopija i verzija, pa je teško biti siguran koja je ‘službena’.

Onda pitanje o Durerovu Nosorogu , ili o Shakespeareovoj drami koja se odvija u Iliriji – sve je to po meni dosta nevažno i opskurno. Taj Durerov drvorez nosoroga nedavno je preprodan za popriličnu svotu i tu su vjesticu prenijele neke novine, vjerojatno ju je primijetio sastavljač pitanja, ali je meni, nažalost, promaknula. Većina art-pitanja u dosadašnjem tijeku kviza bila je puno lakša, npr. natjecatelja ispred mene pitali su iz kojeg je istarskog mjesta Vincent, autor mrtvačkog plesa iz Berama – a da je on iz Kastva valjda znaju i osmoškolci.

Znači li to da se pitanja prilagođavaju natjecateljima i da oni najjači dobivaju posebne, pojačane setove?
- Mislim da nije osobita tajna da se pitanja doista prilagođavaju natjecateljima. Mnogi od njih prvi put su na TV kvizu i pred kamerama, pa ih treba ih malo ohrabriti i razbiti im tremu. Obično im se da ‘poguranac’ u obliku pitanja iz njihove struke, ili iz njihova područja interesa... Niste li primijetili da starije gospođe često dobiju pitanje o nekom jelu (notorne šnenokle) ili receptu, da se muškarce srednjih godina i navijačkih fizionomija često pita o nogometu, da su natjecatelj koji živi u Rimu ili jedan koji se upravo vratio iz Istanbula dobili pitanje o nekoj atrakciji baš iz toga grada...

Kako postavljači pitanja mogu znati da se netko baš vratio iz Istanbula?
- Prije pojavljivanja na kvizu natjecatelj dobije detaljan upitnik gdje ga se izričito pita što je zadnje pročitao, gdje je putovao, kakvu glazbu sluša, a može čak kazati šta ne želi da ga se na kvizu pita. Tako da uredništvo prije emisije ima prilično dobru sliku o kandidatovu obrazovanju, interesima i naravno da može naslutiti koje su mu jake a koje slabe strane. Posebnost ovog kviza jest što natjecatelji ne prolaze najbrži prst ili odgovore na galeriji, pa uredništvo samo raspoređuje tko će i po kojem redoslijedu sjesti pred Tarika. Zato je puno lakše individualizirati pitanja, podešavati ih po pojedinom kandidatu.

Na forumima se kao jedan od natjecatelja koji su dobili teži set pitanja spominje i slavni Mirko Miočić?

- Općenito mi se čini mi se da su stariji, etablirani, poznatiji natjecatelji bili na ovom kvizu negativno diskriminirani. Ovdje napominjem da modus operandi masterminda kviza nije bio da se postavljaju izuzetno teška pitanja... Ona su bila više individualno prilagođena. Tako je lako predvidjeti da jedan kazališni režiser neće znati koliko dugo treba kokoši da izlegne jaje, da ja neću znati koje je treće Ime Dunje, a da jedan Mirko Miočić nije siguran čemu točno služi timpanilni aparat kod kukaca. Uglavnom, Mirku su zaredala nezgodna pitanja koja kao da su bila smišljena da mu tu i tamo otkinu po koji iznos i da ga uz to i iznerviraju – u čemu su i uspjeli jer je čovjek izgubio živce i ispao na objektivno lakom pitanju.

Ipak, kviz ‘Sve u 7’ dobio je milijunaša, Leonarda Mlinarića iz Beloga Manastira, 28-godišnjeg profesora latinskoga jezika i povijesti.

- Čini da se tu prepoznaje scenaristički rukopis ekipe na čelu s Majom Jurković - uredništvo kao da se trudi pronaći neko novo lice, neafirmiranog, nepoznatog kvizaša, koji bi svojim navodnim znanjem posramio kviz-profesionalce i osvojio veliku svotu novca. Možda se radi o elementu dramaturgije preuzetom iz sapunica, kojima mi, nažalost, uzaludno pokušavamo konkurirati. Znate, s jedne strane na kvizovima se stalno vrste jedni te isti ljudi, među koje, nažalost, spadam i ja. Možda je gledateljima zanimljivije kada se niodkuda pojavi mlad, atraktivan natjecatelj, pa ako je on pritom iz siromašnijeg dijela Hrvatske, nezaposlen ili na neki drugi način financijski potrebit.. O tome se poslije piše po novinama, gledanost emisije se povećava...

merien ilić

'Najveći luzer u povijesti hrvatskih kvizova’

•• Većina nas ‘starih’ kvizaša i ljudi koje ja smatram znalcima otišla je kući bez ičega. Uzmimo na primjer moj slučaj – ja i inače mnogo čitam a za ovaj kviz sam se dodatno pripremao, naročito iz tema u kojima sam slab, kao što su sport, kemija... Iako sam možda najveći luzer u povijesti hrvatskih kvizova, koji je gubio i na Milijunašu i na ‘1 protiv 100’, opet, nakon ovog kviza mi je ostao najgorči okus; osjećam da ovdje nisam ni imao šansu. Ne kažem da uz svoja pitanja nisam mogao bolje odigrati – npr. da sam bio koncentriraniji i manje neispavan, možda bih primijetio da mi je u dosta navrata Tarik pokušavao pomoći. Ali isto tako sam se mogao iznervirati poput Mirka Mioćića i uopće ne dospjeti do zadnjeg pitanja. Uglavnom, nije mi dana prilika ponovo zaigrati za milijun.

Da zaključimo - prije 8 godina, s puno manje znanja, ja sam imao priličnu šansu osvojiti milijun kuna. Danas, mnogo pametniji i iskusniji, nisam mogao osvojiti ni 15 tisuća. Što se promijenilo nagore? Ekonomska situacija, gledanost kvizova ili moja osobna atraktivnost za medije?! Zbog čega bi ovo malo novca koje sam osvojio bilo najbolje uložiti u jedan dobar makeover.





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

12. rujan 2020 11:03