Prije nekoliko dana navršila se tužna obljetnica: sedamnaest godina od pogibije Tošeta Proeskog, makedonskog slavuja. Kad vratimo film unatrag, kao da je bilo jučer; Toše se i danas rado sluša, a vrijeme je proletjelo prebrzo. Trauma od tragedije je tako duboka da je se mnogi među nama još živo sjećaju...
Jezoviti detalji vezuju se uz nekoliko okolnosti, poput zadnjeg intervjua kojega je Toše makedonskom mediju dao samo nekoliko sati prije tragedije, prometnog udesa u kojemu je izgubio svoj mladi život, a ovi prostori jednog od najboljih glazbenika svih vremena.
Toga je kobnog jutra Proeski putovao u Zagreb na snimanje spotova; večer prije nesreće sudjelovao je u makedonskoj TV emisiji ‘Vrteleška‘. Na pitanje voditeljice želi li se maknuti od svega, rekao je da "želi, ali ne može".
- Mašinerija me stavila u bubanj i gotovo. Nema povratka – izgovorio je Toše neke od svojih posljednjih rečenica u životu, čega u tom trenutku, dakako, nije bio svjestan.
- Želim revitaliziranje od svakodnevnih intervjua, šminkanja, skidanja šminke, pakiranja. Putovanja u Zagreb, pa natrag, putovanje u Australiju, iz Australije nazad. Svega mi je do tu - rekao je, podigavši ruku iznad glave.
Priznao je u nastavku razgovora pred TV-kamerama da je imao i problema s djevojkama, jer nije znao koje žele biti sa zvijezdom, a koje zanima tko je on zapravo.
- Nije to ugodno. Ni novac, ni automobili ni ništa nisu presudni za ljubav. Znam prave vrijednosti, želim djevojku koja cijeni prave vrijednosti - požalio se mladić koji je nedugo prije pogibije udahnuo život i mističnoj te pomalo proročanskoj "Igri bez granica", pjesmi Miroslava Rusa. Snimio ju je na svom posljednjem, istoimenom albumu, a kad je danas slušamo, prolaze nas srsi...
Jezovite intrige se vezuju i uz singl "Soba za tugu"; naime, jedna verzija uči da je autor Grk, te da je prepjev na naš jezik priredila (danas također pokojna) Marina Tucaković. Druga verzija spominje – anonimnog zatvorenika, autora iza rešetaka koji je odsluživao dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva ženina ljubavnika. On navodno za svoje stihove nije tražio ni novčića, tek posvetu "Sobi za tugu"...
A nju je nenadmašno kao i sve ostalo otpjevao neprežaljeni Makedonac Toše Proeski, skromni mladić iz Kruševa, koji je svojim glasom postigao nešto skoro nemoguće: ujedinio cijeli Balkan.
Počivao u miru.