Stigmatiziranje u našem društvu nije rijetka pojava.
Dapače, neki bi reki i da je neodobravanje ili diskriminacija pojedinca ili skupine na temelju percipiranih karakteristika koje ih razlikuje od ostalih članova društva kod nas puno izraženije no što je u drugim zemljama Europe. Ne svim ali, nismo ni najbolji primjer tolerantnosti različitosti.
Jesu li depresija i druge psihičke bolesti te njihovo liječenje antidepresivima i dalje sramota u Hrvatskoj? Jeste li i vi jedni od onih koji šaptom ‘tračate‘ susjedu koji pije antidepresive i nazivate je ludom. Ili pak razmišljate o odlasku psihijatru ili psihologu ali ne odlučujute se na taj potez jer se bojite osude okoline ukoliko se to dozna.
Sramite li se toga što vam dijete ima psihičkih problem zbog čega zanemarujete njegovo liječenje i ‘opravdavate‘ se da je s njime sve ok i da je malo ‘živahno‘ ili ‘hiperaktivno‘.
Zašto i dalje ne možemo prihvatiti da je psihička bolest, također bolest koja se liječi lijekovima? Biste li ikada s ljudima podijelili svoje iskustvo u liječenju depresije poput ove djevojke na Redditu?
-Nakon 10 godina neidentificirane depresije i baš teškog razdoblja u životu prvi put sam 2019. otišla kod psihijatra i to nakon što sam morala nagovarati doktora opće prakse da mi da uputnicu.
Išla sam na terapije i dobila Citram 10mg. Nakon 2 mjeseca preporod. Vidim boje, hrana ima okus, anksioznost iz dana u dan manja, doslovno mogu udahnuti. Nakon 9 mjeseci polako ukidala lijek i sve je bilo ok.
Prije 2 mjeseca primjetim da mi se depresija opet prišuljala, polako potoneš da i ne primjetiš dok ne postane baš loše. Opet Citram i vec za 2-3 tjedna osjećaj neusporediv.
Iskreno i sama sam dugo godina bila uvjerena da depresivci malo pretjeruju, da se možeš potrudit da ti bude bolje. Mene ulovila relativno blaga depresija sudeci po nalazu moje psihijatrice, a meni se činilo kao crna rupa bez dna. Ne mogu ni zamislit kako je ekipi koja je zapala u još dublju rupu.
Zaključak je:
depresija je stvarno BOLEST koja se liječi lijekovima
lijekovi (bar kod mene) stvarno funkcioniraju
iskreno mislim da to ne bi tako dobro funkcioniralo da nemam potporu u vidu terapije i divnog muža
Kod mene je uspjeh liječenja toliko dobar da bih htjela sa ljudima oko sebe podijeliti svoje zaključke. Ali sam dobila dojam da, iako se puno ljudi liječi od depresije, da u razgovorima o tome uglavnom dominiraju negativni aspekti svega npr. "liječio se antidepresivima i objesio se", ili "ona histerična susjeda je na antidepresivima".
Demoniziraju se lijekovi koji vjerojatno imaju veliku stopu uspjeha ali ekipa koja se njima (i terapijom) uspješno liječi ne govori o tome koliko im se poboljšala kvaliteta života. Između ostalog jer nose tu društvenu stigmu.
Biste li vi rekli obitelji, prijateljima ili čak poslodavcu da se liječite protiv depresije?, napisala je.
Ako mislite da bolujete od depresije, potražite pomoć!