StoryEditor
ŽivotČILEANKA U SPLITU

Paola Palavecino zaluđena je gradom pod Marjanom: Došla sam na tri mjeseca, a ostala tri godine. Sve volim, ali ne razumijem taj vaš picigin...

27. studenog 2020. - 22:08
Nikola Vilić/Cropix

Lijepo je slušati stranca koji je zaljubljen u tvoj rodni kraj jer mnogi smo ga skloni prihvaćati pod normalnu datost, onako bez puno razmišljanja. Tu smo di jesmo, pa šta ćemo sad. Počnemo li, pak, razmišljati, najčešće smo prekritični. Ljeti se bacimo u more na Bače, koje su tu s nama oduvijek kao što nam je i nos na licu pri pogledu u ogledalo, ali tek kad ugledamo kakvu vlastitu fotografiju, osvijestimo je li prćast ili zakrivljen.

Eto, tako sam se nekako osjetila u razgovoru s Paolom Palavecino, Čileankom koja se istinski zaljubila u Split i Hrvatsku, došavši tu isprva kao turist 2018. godine na mjesec dana.

– Vidjela sam neke fotografije Hrvatske i to me ponukalo da je obiđem. Ali ostala sam odmah tri mjeseca, pa evo i skoro tri godine. Bila je to ljubav na prvi pogled i vaš grad mi je zbilja zarobio srce – raznježi se 45-godišnja Paola, s kojom smo se sastali nakon što je najavila da će zajedno s još dvadesetak stranaca 5. prosinca očistiti plažu na Kašjunima, gdje smo se s njom i sastali.

Stigla je biciklom u kapici s uzorkom dalmatinera. Želja joj je, govori nam ova već na prvi pogled simpatična Latinoamerikanka, da učini nešto Splitu zauzvrat.

– Smisao volontiranja je u vraćanju dobrobiti koju imaš od zajednice u kojoj živiš. Čišćenje plaže važna je gesta da bi se izbjeglo onečišćenje mora i njegove biološke raznolikosti – pojašnjava Paola, koja je po struci ornitolog, a bavi se globalno održivim turizmom i zaštitom okoliša.

image
Nikola Vilić/Cropix

Njezina životna preokupacija su ekologija i održivi razvoj, a znatiželja i radna energija odveli su je ni manje ni više nego na Antarktiku i Arktik. Ondje provodi po nekoliko mjeseci godišnje kako bi na ekspedicijskom brodu dijelila znanje gostima, i to zajedno sa stručnjacima iz drugih znanstvenih područja, poput biologa mora, geologa, mikrobiologa, povjesničara...

Digitalni nomadi

– Educiramo naše putnike i goste o prirodi i njezinim fenomenima. Moje područje su ptice, ali govorimo im o geologiji, divljini, globalnom zagrijavanju, mikrobiologiji... To su, zapravo, turističke ture mimo kojih smo svi ujedno i skiperi pa svaku priliku koristimo i za samostalnu plovidbu, tražimo kitove, ptice, različite vrste leda i nevjerojatne krajolike, pa koristimo svaku priliku da istražimo više. I ovdje u Splitu, svaki put kad ugrabim priliku, jedrim do otoka.

Inače i ronim, vaše podmorje je predivno, ali ne biste vjerovali koja količina plastike je u moru – govori Paola i pojašnjava da ima sreću što ostatak godine može raditi kao tzv. digitalni nomad pa nije bitno gdje živi. A komadić planeta koji je trenutačno odabrala smatra apsolutnim favoritom.

– Sretni ste u Splitu, sve je blizu, plaže su predivne, ta boja mora, ah... Imate taj Marjan, planinarim svaki dan po Marjanu, volim što imate planinarske staze, biciklističke, imate šume, rijeke, kanjone, jezera... Ovo je zemlja o kojoj se moraš brinuti i voljeti je; ja je kao Čileanka obožavam, Hrvatska mi ispunjava dušu dobrim vibracijama.

Mislim da se vrijedi brinuti o čistoći, svatko tko ovdje živi, obožava ovo mjesto jer je nevjerojatno – nadahnuta je. Uzjaše, dakle, svaki dan bicikl, stavi ruksak na leđa pa uzbrdo, nizbrdo... S ostalim strancima povezana je preko Expat grupe koja okuplja strance u Hrvatskoj. Kašjune će tako čistiti međunarodni tim sastavljen od useljenika iz različitih dijelova svijeta, SAD-a, Urugvaja i Čilea, iz Europe, Indije, Australije, Novog Zelanda, s Bliskog istoka... Mnogi od njih su, kaže Paola, digitalni nomadi i imaju sreće da mogu živjeti među nama, a ujedno i raditi.

Splitska Expat grupa povezana je s lokalnim udrugama poput Društva za zaštitu Marjana, Domine, Helpa. Kako je njezina uža specijalnost ekologija, preuzela je organizaciju čišćenja plaže na sebe. Kaže da će poštovati sve epidemiološke mjere, jedino ih kiša može omesti.

Planova imaju puno i za budućnost, a ona osobno zbog trenutačne situacije s koronavirusom ne može puno reći o vlastitim projekcijama. Radi na nekoliko projekata, a jedan od važnijih je istraživanje endemskih i ptica selica na Vranskom jezeru, što dijeli s turistima.

– Sate sam provela gledajući dalekozorom ptice. Želim uložiti dodatni napor za okoliš, za održivi turizam i upravljanje otpadom, recikliranje, smanjenje plastike. To je moj budući put – govori Čileanka.

Zadnji put bila je u domovini u kolovozu.

image
Nikola Vilić/Cropix

– Kad je počela kriza s epidemijom u ožujku, zatekla sam se na Antarktici. Već su mnoge granice bile zatvorene i letovi su bili reducirani pa nisam mogla u Hrvatsku. Do kuće sam stigla preko Argentine, gdje sam odradila dvije karantene po četrnaest dana, zatim u Santiagu još jednu i još jednu u svom gradu.

Govorili smo im da na Antarktici nema korone, ali ništa im nije značilo. Inače sam iz San Carlosa, koji ima oko 50 tisuća stanovnika, smješten je u blizini Pacifika i Andi, na pet sati vožnje je od glavnog grada. Imamo vruća ljeta, temperatura zna narasti i do plus 38 stupnjeva, ali i oštre zime, doduše bez snijega, ali snijeg imamo na samo sat vremena vožnje.

Dosta je kiše, pa smo okruženi zelenilom. Ondje sam zbog virusa provela četiri divna mjeseca s majkom, što je dobro. Inače sam odrasla posjećujući često djedovu farmu koji je, među ostalim, proizvodio vino – s ljubavlju nam pokušava dočarati svoj kraj.

Luda za kamenicama

Vino svrstava među favorite, a jedno od najboljih koje je ovdje kušala je cuvée Kairos vina iz Kaštela.

– To je divna kupaža sorti plavac mali, cabernet sauvignona, syraha i tempranilla.

Obožava i ribu, koju konzumira i u Čileu, a ovdje joj se, govori nam, svako toliko javi neki prijatelj koji je ulovio frišku ribu i zove je na gradele.

– Luda sam za kamenicama iz Maloga Stona, spremna sam putovati do Pelješca samo kako bih jela. Inače sam vidjela Dubrovnik, Pulu, Plitvice, Omiš i brojne otoke.

Stanuje na Bačvicama, gledala je, kaže, piciginaše.

– Ali ne razumijem tu igru, vrlo je zanimljiva, skaču i bacaju se u plićaku, a mene boli samo dok ih gledam – smije se.

– Obišla sam sve splitske plaže, ali na prvom mjestu su mi Kašjuni. Svaka plaža stvara mi različit osjećaj pa je biram ovisno o raspoloženju, uzmem svog konja i krenem – pokazuje Paola na bicikl.

Je li tijekom svojih boravaka na polovima Zemlje vidjela polarnu svjetlost, pitamo je.

– Ooo, kako ne. Tako je fascinantno, mijenja ti život, prvi put kad sam vidjela auroru borealis, zaplakala sam od sreće.

To nas uopće ne čudi. Po njezinu tenu dade se odmah zaključiti da je često izložena suncu i vjetru, ali dok je slušate s kakvim entuzijazmom i oduševljenjem govori, imate dojam da razgovarate sa zajapurenom vršnjakinjom Grete Thunberg.

Facebook grupe za strance

Tijekom posljednjih nekoliko godina pojavilo se niz Facebook grupa i stranica koje okupljaju strance koji žive u Hrvatskoj.

Među njima su često lokalne skupine zainteresirane za suradnju. Grupe organiziraju izlete, zajedničke večeri i pješačke ture, okupljaju se na kavama. Uglavnom, pomažu novopridošlim članovima da se lakše snađu, a oni koji su tu već dulje pokrenuli su niz zajedničkih akcija s lokalnim udrugama.

U posljednje vrijeme sve više njih se smatra digitalnim nomadima jer egzistenciju ostvaruju radeći na računalima za kompanije diljem svijeta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. siječanj 2021 16:34