Bostonski se maraton trči od daleke 1897. godine. Krenuo je godinu nakon prvih Olimpijskih igara modernoga doba i održao se do danas.

Prošle godine bio je dramatičan, podmetnute su dvije bombe te je troje ljudi umrlo, a još 264 je ozlijeđeno. Ove godine Hrvatska je po ulicama ovog američkoga grada imala svoje predstavnike, Kristijana Sindika i Jakova Teklića iz Maraton-kluba “Marjan”, te Splićanku Ivanu Čulić.

- Presretna sam jer sam bila dio fascinante atmosfere. Start mi je bio doista nešto posebno, tad su mi iskusni trkači rekli da napišem na ruku svoje ime.

Pitam ih zašto pa mi kažu zato da te navijači podržavaju. I stvarno čuješ “Go, Ivana” cijelo vrijeme, to je bilo impresivno – ispričala nam je 44-godišnja Ivana.

Humanitarni karakter

- Na maratonu mogu sudjelovati vrhunski atletičari ili rekreativci kao što sam ja i tada pripadaš dobrotvornoj organizaciji i za njih skupljaš priloge.

Meni je čast što sam skupljala dobrotvorne priloge za Massachusets Down Syndrone Congress da se pomogne djeci i odraslima s Downom - kaže Ivana.

Ivana je nakon Medicinskog fakulteta u Splitu školovanje nastavila u Bostonu, a danas radi u Childrens Hospital network kao direktorica Odjela neonatologije. Pripreme za maraton u stopu je pratila njezina obitelj, suprug Aleksey, djeca Nikola, Katarina i Saša.

Posebno iznenađenje za nju bio je transparent “Go mommy”. Ivana je nakon šest sati uspjela istrčati veliki maraton i tako proslaviti svojih 20 godina u Bostonu.

A dok je Ivana trčala na “domaćem” terenu, Kristijan Sindik i Jakov Teklić su “gostovali”.

- Mjere osiguranja bile su goleme. Velika je strka nastala par dana prije tijekom dodjele startnih brojeva. Zbog lanjskog terorističkog napada organizatori su priredili dvije vježbe evakuacije, no samo su Amerikanci znali da je riječ o vježbama, mi ostali “strenđersi” vraški smo se prestrašili – priča nam Sindik.

Uz stazu 1,2 milijuna gledatelja

Njega je staza prilično iznenadila.

- Nema ravnog dijela, stalno je gore-dolje, a ja sam krenuo ambiciozno te sam, što zbog staze, što zbog vrućine, malaksao na 15. kilometru. “Mantalo” mi se, morao sam dio staze prohodati, ali nastavio sam poslije trčati – priča Sindik. Kroz cilj je uspio proći.

- Strašno je to bio emotivan trenutak. Na cilju su postavili spomen-ploče za poginule u lanjskom napadu... Srce vam se stegne... - kazao nam je Sindik.

Maraton je golem, uz stazu je bilo oko 1,2 milijuna gledatelja, a ove je godine iznimno nastupilo 36.000 trkača.

- Organizatori inače limitiraju broj sudionika na 27.000, no zbog bombaškog napada prošle godine mnogi nisu završili utrku te su im ove godine dopustili da trče besplatno. Inače je jako teško upasti u utrku, ili morate masno platiti agencijama ili imati ludo brzo vrijeme – otkrio nam je Sindik, maratonac, a inače član Skupštine Splitsko-dalmatnske županije.

Njegov kolega Teklić dugo je živio u Njemačkoj, pa se vratio u svoj Split te su i on i tri njegova sina članovi Maraton-kluba “Marjan”.

- Sve više ljudi u nas pokušava istrčati maraton, vidjeti gdje su im granice. Samo ove godine imamo 20 novih, koji su istrčali svoje prve maratone... – otkrio nam je Sindik.