Mišo Kovač bio je kum kultnog zagrebačkog kluba Saloon u koji su zalazili brojni poznati. Priča o Miši Kovaču i Saloonu počela je još u prvim godinama postojanja kluba. Na otvorenju, 13. veljače 1970., legendarna glumica Ana Karić presjekla je vrpcu i simbolično označila početak jedne velike priče. Ana Karić i Mišo Kovač poslije su postali kumovi Saloona.
Od tada je Mišo bio čest gost kluba, a na njegovoj je pozornici održao i brojne nastupe. Krajenm 1991. nastala je i jedna od njegovih posljednjih zajedničkih fotografija sa sinom Edijem.
Mišo je u Saloonu imao koncert. Nastupao je u crvenom sakou, a sa sinom Edijem pozirao je u separeu kluba. Edi na fotografiji drži ruku na očevom ramenu. Nasmijani su i veseli, ni ne sluteći kakva je sudbina. Niti pola godine poslije, 9. travnja 1992. godine, Edi je nastradao.
Mišo je Edija dobio u braku sa splitskom misicom Anitom Baturinom. Anita je bila poznata javnosti i prije fatalnog susreta s Mišom. Godine 1969. godine osvojila je titulu Miss teen Jugoslavije, a njezina popularnost bila je tolika da su joj obožavatelji slali pisma adresirana jednostavno na “Ponos Splita”.
Kad je upoznao Anitu, Mišo je još bio u braku s prvom suprugom Ljubicom Komadinom. No u Anitu se odmah zaljubio. U početku su se viđali u tajnosti jer je Anita imala tek 18 godina, a Mišo 30 i bio je u braku.
“Imali smo dosta ‘porođajnih muka’ kad smo se sreli. Ona je bila gimnazijalka, ja oženjen čovjek. Stvarno sam želio da budemo zajedno”, priznao je Mišo jednom prilikom. Kad mu se ispunila želja da budu zajedno, Anita je prekinula školovanje i odselila se od roditelja te je počela živjeti s Mišom.
Nakon razvoda od prve supruge, Anita i Mišo vjenčali su se 1973. Dvije godine poslije dobili su sina Edija, a 1977. rodila se Ivana. Mišo je s 20 milijuna prodanih ploča stekao status jugoslavenske zvijezde, a Anita se posvetila obitelji.
Živjeli su u samom centru Zagreba, u Radićevoj ulici, a njihov dom bio je mjesto na koje su rado svraćali brojni kolege s estrade, Boris Dvornik, Đorđe Novković, Doris Dragović, Miljenko Smoje, Zdravko Čolić…
Obitelj je živjela život iz bajke, što nam je Anita i sama rekla.
- Živjeli smo super. Naš brak bio je primjer mnogim brakovima - rekla nam je Anita.
Tragedija od koje se nisu oporavili
No u travnju 1992. godine dogodila se tragedija od koje se obitelj nikada nije oporavila. Njihov sin Edi, dragovoljac u Domovinskom ratu, nastradao je. Mišo je godine proveo tražeći odgovor na pitanje, okolnosti pod kojima mu je sin poginuo, koje su i danas su nerazriješene.
Upravo je njegova smrt bila razlog zbog kojega su se Mišo i Anita u konačnici rastali. Nikad nisu uspjeli prebroditi sinovu smrt. Gubitak sina potpuno ih je dotukao.
Anita nam je to otvoreno rekla u razgovoru nakon što je u subotu javnošću odjeknula vijest da je umro Mišo.
- To se ne može prebroditi, to je ljudski. Vrijeme prolazi, bude lakše, ali znam da će me Edi dočekati na nebu. To mi je velika utjeha - rekla nam je Anita prije nekoliko dana.
Mišo je zbog svega pao u tešku depresiju i povukao se u sebe.
U "Latinici" 1999. godine ispričao je da ga je usred noći probudio telefonski poziv. Odmah je posumnjao da se nešto dogodilo njegovom sinu, a kada mu nisu dopustili razgovarati s njim, shvatio je da nije dobro.
Posebno ga je pogodilo, ispričao je, postupanje policije. Prema njegovu svjedočanstvu, trojica policajaca stigla su mu na vrata oko 2.40 sati, rekavši mu da je Edi "lakše ranjen". Ispričao je kako su policajci, umjesto da mu pruže jasne informacije o sinovu stanju, počeli pretraživati stan i raspitivati se o oružju. Istaknuo je ogroman šok koji je doživio kada je stigao u bolnicu i shvatio da je situacija kritična. Edi je nekoliko dana nakon zaprimanja u bolnicu u Zagrebu preminuo.
Mišo je opisao i dolazak u bolnicu.
"Uzeo sam mu ruku. Poljubio sam ga u čelo i u prsa i rekao ‘gotovo je‘. Tako je i bilo", ispričao je u "Latinici".
Edi je pokopan 13. travnja 1992. godine na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti. Mišo je godinama obilazio njegov grob, ali i palio svijeće ostalim poginulim braniteljima. Govoreći o ratu, oprostu i žrtvama, Mišo je rekao: "Lako je opraštati tuđu djecu".
Godinu i pol nakon sinove smrti, 25. rujna 1993., u jeku Domovinskog rata, u Edijevu čast na Poljudu je održan humanitarni koncert "Noć svijeća", za pomoć obiteljima poginulih branitelja, na kojem je bilo oko 50.000 ljudi. U intervjuu iz 2009. godine Mišo je istaknuo da mu je upravo ta večer bila najbliža srcu jer je bila posvećena njegovu sinu. Tada je rekao i da je sav prihod od koncerta, 70 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara, darovao obiteljima stradalih branitelja na Mirogoju.
Nikad se nije pomirio sa smrću sina
No Mišo se sa smrti sina nije mirio.
- Ljudi koji su doživjeli tu tragediju da izgube dijete, različito to dožive. Netko to uspije preboljeti, ja nisam - govorio je Mišo.
Godine 1999., u siječnju, pokušao si je oduzeti život u podstanarskom stanu u zagrebačkoj Maksimirskoj ulici. Uzeo je pištolj i pucao si u prsa. Kad je shvatio da je preživio, nazvao je prijatelja i menadžera Denisa Kadića nakon čega je izgubio svijest. Hitnom liječničkom intervencijom spašen mu je život.
- Ljudi znaju da ja patim i da sam svaki dan na mirogojskom groblju - rekao je Mišo.
Brak Anite i Miše nije opstao, nisu uspjeli prebroditi sinovu smrt i razišli su se 1999. godine.
Mišo će od danas počivati na Mirogoju pokraj svog sina Edija čiju smrt nikad nije prebolio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....