Smrt jedne od najpoznatijih hrvatskih glumica Mire Furlan prije nekoliko godina skrenula je pozornost javnosti na bolest o kojoj se dotad relativno malo govorilo – virus Zapadnog Nila. Glumica, koju je domaća publika pamtila po brojnim filmskim i kazališnim ulogama, a svjetska po serijama Babylon 5 i Lost, preminula je 20. siječnja 2021. u Los Angelesu, u 66. godini života.
Njezin menadžer Chris Roe tada je potvrdio da je Furlan preminula nakon komplikacija povezanih s virusom Zapadnog Nila. Umrla je u svom domu u Los Angelesu, okružena obitelji. Zarazila se ubodom komarca u vlastitom vrtu, a posljednje mjesece života provela je u bolnici u iznimno teškom stanju te je prije smrti završila u komi iz koje se više nije probudila. Kako su u Hrvatskoj su potvrđeni slučajevi zaraze virusom Zapadnog Nila, podsjetimo o kakvom virusu je riječ i zašto je bio koban za našu proslavljenu glumicu.
Njezina je smrt mnoge iznenadila upravo zato što infekcija virusom Zapadnog Nila kod većine ljudi prolazi neprimjetno. Međutim, u rijetkim slučajevima virus može zahvatiti središnji živčani sustav i dovesti do vrlo teške, pa i smrtonosne bolesti.
Virus Zapadnog Nila najčešće se prenosi na čovjeka ubodom zaraženog komarca. U prirodi cirkulira prvenstveno između ptica i komaraca, osobito onih iz roda Culex. Komarac se zarazi hraneći se krvlju zaražene ptice, a potom virus može prenijeti na čovjeka ili druge sisavce.
Čovjek pritom uglavnom predstavlja takozvanog „slijepog domaćina“ – količina virusa u krvi obično nije dovoljna da bi se novi komarac zarazio hraneći se na zaraženoj osobi. Virus se stoga u uobičajenim okolnostima ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Iznimno su zabilježeni prijenosi transfuzijom krvi, transplantacijom organa te s majke na dijete.
U sezoni komaraca
Bolest se najčešće pojavljuje tijekom sezone komaraca, odnosno ljeti i početkom jeseni. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), broj dijagnosticiranih slučajeva u SAD-u obično doseže vrhunac krajem kolovoza i početkom rujna.
Posebnost virusa Zapadnog Nila jest činjenica da velik broj zaraženih nikada ne razvije simptome. Zbog toga osoba može preboljeti infekciju, a da toga uopće nije svjesna.
Kod dijela zaraženih razvija se bolest nalik gripi. Mogu se pojaviti povišena temperatura, glavobolja, bolovi u tijelu i zglobovima, slabost, povraćanje, proljev ili osip. Većina ljudi s blažim oblikom bolesti potpuno se oporavi, premda umor i slabost kod nekih mogu potrajati tjednima ili čak mjesecima.
U malom dijelu slučajeva može se razviti neuroinvazivni oblik bolesti. Virus tada može izazvati meningitis, odnosno upalu moždanih ovojnica, ili encefalitis – upalu samog mozga. Moguća su i druga ozbiljna neurološka oštećenja.
Simptomi tada više ne nalikuju običnoj virozi. Mogu se javiti vrlo visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, dezorijentiranost, poremećaji svijesti i izražena mišićna slabost. Teška bolest može zahtijevati hospitalizaciju, a u najtežim slučajevima završiti smrću.
Upravo zato infekciju ne treba procjenjivati samo prema tome koliko često završava komplikacijama. Kod većine ljudi ona doista neće izazvati ozbiljne probleme, ali kod manjeg broja oboljelih posljedice mogu biti dramatične.
Za ljude trenutačno ne postoji licencirano cjepivo protiv virusa Zapadnog Nila, niti postoji specifičan antivirusni lijek kojim bi se infekcija mogla jednostavno izliječiti. Liječenje je uglavnom potporno i ovisi o težini bolesti. Kod teških neuroloških oblika potrebni su bolničko liječenje i intenzivno praćenje pacijenta.
Kako se zaštititi?
Preporučuje se korištenje repelenata, nošenje odjeće koja prekriva što veći dio kože kada su komarci aktivni, postavljanje mreža na prozore te uklanjanje stajaće vode oko kuća, balkona i vrtova u kojoj se komarci razmnožavaju.
Naziv bolesti može stvoriti dojam da je riječ o virusu vezanom uz Afriku ili područje Nila. Virus je prvi put identificiran u Africi, ali se tijekom desetljeća proširio na velik dio svijeta.
Prisutan je i u Europi, uključujući Hrvatsku. Prvi autohtoni slučajevi bolesti Zapadnog Nila kod ljudi u Hrvatskoj službeno su zabilježeni 2012. godine, a slučajevi infekcije pojavljivali su se i poslije.
Priča Mire Furlan tako je postala jedan od najpoznatijih primjera koliko infekcija koja kod većine ljudi prolazi gotovo neprimjetno u rijetkim slučajevima može postati ozbiljna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....