Otišao je čovjek koji nam je osvajao srca svojim Galebom, Malinkonijom, Skalinadom...
Iza Olivera Dragojevića su ostala 23 studijska albuma, brojne kompilacije, nagrade struke i publike, te koncerti u najpoznatijim svjetskim dvoranama kao što su njujorški Carnegie Hall, londonski Royal Albert Hall, pariška Olympia, Opera House u Sydneyu...
Opara: Split i Dalmacija ostali su bez svog najomiljenijeg tumača svega onoga što mi jesmo
Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli, (rođen 7. prosinca 1947.) gdje je proveo djetinjstvo, u Splitu je pohađao glazbenu školu. Karijeru je počeo daleke 1963. godine kao pjevač i klavijaturist splitske grupe Batali, no prvi uspjeh doživio je na Splitskom festivalu 1974. kada je osvojio prvu nagradu publike sa skladbom "Ča će mi Copacabana".
Nakon toga, iduće godine na Splitu nastupa sa šansonom "Galeb i ja" skladatelja Zdenka Runjića, koja postaje njegov zaštitni znak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Redaju se hitovi kao što su "Skalinada", "Malinkonija", "Oprosti mi, pape", "Vjeruj u ljubav", "Piva klapa ispo' volta", "Nadalina" (duet s Borisom Dvornikom), "Karoca" itd., koji su danas evergreeni hrvatske zabavne glazbe.
Dragojević je nastavio s uspjesima i u samostalnoj Hrvatskoj, gdje je postao laureatom prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin, koja je prošla u znaku njegove izvedbe "Cesarice", autora Zlatana Stipišića Gibonnija. Dobitnik je ukupno osam Porina i odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Od splitske publike Oliver se oprostio nastupom u Hrvatskom narodnom kazalištu u listopadu proše godine, na kocertu naslovljenom po jednoj od njegovih pjesama Vjeruj u ljubav u organizaciji Županijske lige za borbu protiv raka, bolesti od koje je i sam obolio.