"Kad nikog od nas jednom ne bude, jedino što iza nas može ostati su priče o nama", često u svojim predavanjima kaže Stipe Božić, planinar, alpinist, gorski spašavatelj, fotograf, snimatelj i vrsni putopisac. Upravo je dar pripovijedanja proživljenih priča najveće bogatstvo koje je donio sa sobom iz svih krajeva svijeta gdje je bio.
Pretočio je to u pet izdanih knjiga, a najviše u šestoj, nedavno objavljenoj knjizi "Penjačevi zapisi - Put do najviših vrhova svijeta" koja će biti predstavljena ovog četvrtka, 11. svibnja u 18 sati u velikog dvorani Središnje knjižnice GKMM-a. Knjigu će, uz autora Stipu Božića, predstaviti putopisac Jasen Boko i urednik Drago Glamuzina.
Posebnost najnovije Božićeve knjige je autobiografski pristup u kojem nam otkriva brojne penjačke avanture, svoj odnos prema planinama od djetinjstva do danas.
"Odrastanje u Zavojanima ispod planine Sv. Mihovil, selidba u Split, prvi planinarski izleti, prvi alpinistički usponi i strast i energija kojom su oni zagospodarili njegovim životom, služenje vojnog roka, rad u splitskom građevinskom poduzeću, navigavanje na brodu, rad u Sudanu, zapošljavanje na Hrvatskoj televiziji, predano služenje u Gorskoj službi spašavanja, prvi brak, drugi brak, odnosi s djecom, svi najveći uspjesi, ali i sve tragedije koje su mu se dogodile – sve je to opisano u ovoj knjizi. U Penjačevim zapisima Stipe Božić ispričao je cijeli svoj život. I iznio svoju životnu filozofiju i uvjerenja koja su ga kroz taj izniman život vodila. Učinio je to spisateljski vješto, podarivši nam autentičan i uzbudljiv komad teksta o jednom autentičnom i uzbudljivom životu", zapisao je Glamuzina nakon pročitanog rukopisa.
Stipe se popeo na najviše vrhove svijeta, sudjelovao u brojnim ekspedicijama, zavirio u neistražene kutove svijeta, a sa svih tih putovanja donio je autentične zapise kroz riječi, fotografije i video materijal, kako bi i drugi mogli vidjeti komadiće ljepote koje kriju visoke planine i druge kulture.
"Isprepliću mi se osjećaji moje malenkosti, uz koje mi se malo grudi stežu, s osjećajima ponosa i moći koja te iste grudi širi. Evo mene malog Stipe iz Zavojana, dijelim svoju sreću s cijelim svijetom koji mi se čini, dok ga gledam ovako odozgo, kao na početku stvaranja svega...Kako sam samo malen i sitan na samotnom vrhu, kao zrnce topline u vječnom beskraju leda i granita", podijelio je s nama Božić svoje osjećaje s vrhova.
Knjiga je puna zanimljivosti i anegdota poput onih kada bi mu majka govorila "sinko moj, nemoj nam činit sramotu", a otac pokušavao sakriti gojzerice. Planinarenje nije bilo lako shvatiti ‘običnim‘ ljudima.
Božić otvoreno piše i o dubokim osjećajima potaknutim gubitkom dragih osoba, posebice sina Joška. Vodi nas iz stranice u stranicu svoje knjige koja se teško pušta iz ruke. Ona je i vrijedan dokument o prvim alpinističkim usponima društva Mosor, te hrvatskog alpinizma općenito. Otkriva kako je prije 40-ak godina, s Everesta, slao izvještaje Slobodnoj Dalmaciji iz baznog logora, a vijesti o ekspediciji putovale su osam dana do redakcije.
Dio knjige je posvetio i HGSS-a u kojem je evo, već pola stoljeća aktivan za što je ovih dana dobio orden svetog Bernarda kao najvišu počast.
"U svakodnevnom životu je stotine valjanih razloga da nešto ne učinimo, nekome ne pomognemo, a samo jedan je razlog ZA, a to je čovjekova volja. Odlučnost da se nekome pomogne ne mari za onih stotinu valjanih razloga, dapače ona veliča ono što je čovjeku najvrijednije: život. Sva ‘junačka‘ djela koja sam ostvario penjući se po najvišim vrhovima svijeta ništa su u usporedbi s jednim spašenim životom", rekao je Božić.
U zapisima svojih nebrojenih avantura nije zaboravio upozoriti i na opasne, često pogibeljne okolnosti koje se kriju u često negostoljubivim krajevima. No, u jedno je siguran: "Putovanje je mnogo važnije od samog cilja ili u mom slučaju vrha na koji se želim popeti".
Često ga ljudi pitaju, pa zašto se penje, zašto riskira svoj život, a on veli kako je, uz sportske pobude, znatiželju i onaj prirodni poriv za slobodom kretanja, uz još stotine odgovora, jedan odgovor i u univerzalnoj svetosti planina koje nas impresioniraju svojom visinom.
"Tamo gore ovisite o sebi i ljudima oko sebe. Sve što učiniš je vidljivo i lišeno laži. Život u planini uči vas životu u nizini. Kad dođeš dolje i čuješ jadikovke, prenemaganja, nepotrebne svađe, pitaš se čemu to, kuda idemo, zašto se ne poštujemo".