Povodom 170. obljetnice: Provjeri jesi li pravi poznavatelj Nikole Tesle!

Ovoga ljeta navršava se 170 godina od rođenja čovjeka čije je ime postalo sinonim za genijalnost, viziju i neumornu potragu za granicama ljudskog znanja. Nikola Tesla, znanstvenik, izumitelj i vizionar bez čijih bi otkrića suvremena civilizacija bila gotovo nezamisliva, rođen je 10. srpnja 1856. godine u malenom ličkom selu Smiljanu, nedaleko od Gospića.

U svijetu je ostao zapamćen kao jedan od najvećih umova u povijesti znanosti – čovjek koji je oblikovao temelje moderne elektrifikacije, izmjenične struje, daljinskog upravljanja i brojnih tehnologija koje su desetljećima nakon njegove smrti postale dio svakodnevice milijuna ljudi. No prije nego što je postao legenda, Tesla je bio dječak iz ličkog kraja, odrastao u obitelji, krajoliku i tradiciji koji su snažno obilježili njegov život.

Djetinjstvo u Smiljanu i Gospiću

Nikola Tesla rođen je u obitelji pravoslavnog svećenika Milutina Tesle. Svećenički poziv bio je duboko ukorijenjen u obitelji – njime su se bavili i njegov djed Nikola te otac Milutin, zbog čega se očekivalo da će i mladi Nikola nastaviti obiteljsku tradiciju. Kršten je u pravoslavnoj crkvi svetih Petra i Pavla u Smiljanu.

Njegova majka Georgina, koju su svi zvali Đuka, potjecala je iz obitelji Mandić, također povezane sa svećeničkim pozivom. Iako nije pohađala školu, bila je iznimno sposobna, kreativna i posvećena obitelji. Tesla je kasnije upravo majčinu praktičnu inteligenciju i sposobnost izrade različitih naprava isticao kao jedan od izvora vlastite sklonosti prema izumiteljstvu.

U obitelji je bilo petero djece. Uz Nikolu, tu su bile sestre Milka, Angelina i Marica te brat Danilo, čija je tragična smrt nakon pada s konja duboko pogodila cijelu obitelj. Nikola, četvrto dijete Teslinih roditelja, prve je godine života proveo u Smiljanu, u kući pokraj parohijske crkve, na mjestu gdje se danas nalazi Memorijalni centar Nikola Tesla.

Nakon što je njegov otac 1859. godine premješten na službu u Gospić, obitelj se preselila u taj grad. Ondje Tesla započinje školovanje i prve susrete s knjigama, prirodnim pojavama i tehničkim izazovima koji će kasnije odrediti njegov životni put.

Dječak koji je popravio vatrogasnu pumpu

Još u najranijoj dobi Tesla je pokazivao osobine koje će ga pratiti cijeloga života – iznimnu znatiželju, sposobnost opažanja i potrebu da razumije kako stvari funkcioniraju.

Jedna od najpoznatijih priča iz njegova djetinjstva dogodila se tijekom vatrogasne pokazne vježbe na rijeci Lici. Dok odrasli nisu uspijevali pokrenuti pumpu za ispumpavanje vode, dječak Nikola primijetio je ono što nitko drugi nije – crijevo je bilo začepljeno. Ušao je u rijeku, uklonio prepreku i omogućio da uređaj proradi. Okupljeni su ga proglasili junakom dana.

Iako je riječ o događaju koji je kroz vrijeme poprimio obilježja legende, on vjerno oslikava ono što će Teslu pratiti cijeloga života: sposobnost da u problemu vidi rješenje.

Od bolesti do puta prema znanosti

Nakon završetka Velike realke u Rakovcu Tesla se vraća u Gospić, gdje teško obolijeva od kolere. Bolest je trajala mjesecima i ozbiljno ugrozila njegovo zdravlje. Njegov otac Milutin, zabrinut za sinov život, želio je da Nikola postane svećenik i ostane blizu obitelji, osobito nakon gubitka sina Danila.

No Tesla je imao drugačije snove. Želio je proučavati prirodne zakone i tehniku. Nakon dugog uvjeravanja uspio je dobiti očev pristanak za studij u Grazu. Tim trenutkom započeo je put koji će ga iz ličke sredine odvesti do svjetskih znanstvenih središta.

Nakon godina školovanja i rada u Europi, 1884. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države. Ondje će provesti najveći dio života, ostvariti najvažnije izume i postati jedan od najpoznatijih znanstvenika svojega vremena.

Između dviju domovina

Teslin odnos prema vlastitom podrijetlu i identitetu desetljećima je predmet rasprava. Sam Tesla ostavio je zabilježenu misao o ponosu na „srpsko porijeklo i hrvatsku domovinu“, zbog čega ga danas kao svojega velikana doživljavaju i Hrvatska i Srbija.

Njegovo ime danas nosi niz institucija, muzeja, obrazovnih ustanova i ulica u Hrvatskoj, dok je Međunarodna zračna luka u Beogradu dobila ime po njemu. Tesla je odavno prerastao nacionalne granice – postao je simbol znanstvenog napretka cijeloga čovječanstva.

Zagreb i obećanje rodnom kraju

Godine 1892. Tesla je posjetio Zagreb na poziv tadašnjeg gradonačelnika Milan Amruš. U Staroj gradskoj vijećnici na Markovu trgu održao je govor o mogućnostima uvođenja električne rasvjete i primjeni novih tehnologija u gradu.

Na kraju svojeg izlaganja izgovorio je rečenicu koja je ostala trajno zapamćena:

„Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu i savjetom i činom.“

Bio je to trenutak u kojem se svjetski znanstvenik vratio u sredinu iz koje je potekao i ponudio joj svoje znanje.

Posljednje godine zaboravljenog genija

Unatoč slavi koju je nekoć uživao, posljednje desetljeće Teslina života bilo je obilježeno samoćom i financijskim teškoćama. Živio je u sobi 3327 na 33. katu hotela „New Yorker“ u New Yorku, oslonjen na skromnu mirovinu od 125 dolara mjesečno.

Čovjek koji je nekada razgovarao s najvećim industrijalcima i znanstvenicima svijeta posljednje je godine provodio daleko od javnosti. Postao je vegetarijanac, hranio se jednostavno – uglavnom mlijekom, kruhom, medom i povrtnim sokovima – te je svakodnevno odlazio hraniti golubove u obližnji park.

Njegova povučenost i neobične navike, uključujući snažnu vezanost uz broj tri, s vremenom su postale dio priče o njegovoj osobnosti. Za jedne znak genijalnosti, za druge posljedica života posvećenog radu i izolaciji.

Odlazak velikana

Nikola Tesla preminuo je 7. siječnja 1943. godine u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku. Njegovo tijelo pronađeno je tek dva dana kasnije, nakon što je hotelska sobarica otvorila vrata unatoč oznaci „Ne smetaj“.

Kao službeni uzrok smrti navedena je koronarna tromboza. U trenutku njegova odlaska svijet je bio zahvaćen najvećim ratnim sukobom u povijesti – Drugim svjetskim ratom.

Sprovod Nikole Tesle održan je 12. siječnja 1943. u katedrali Svetog Ivana Bogoslova u New Yorku. Posljednjem ispraćaju nazočilo je više od dvije tisuće ljudi, među kojima brojni znanstvenici i dobitnici Nobelove nagrade.

Gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia tada je izrekao riječi koje su možda najbolje sažele Teslinu ostavštinu: on nije nestao smrću, jer njegovo djelo i dalje živi u svakom svjetlu koje obasjava gradove svijeta.

Sedamnaest desetljeća nakon njegova rođenja Tesla ostaje ono što je oduvijek bio – čovjek ispred svojega vremena, čije ideje još uvijek osvjetljavaju budućnost.