StoryEditor
ŽivotNOVE OKOLNOSTI

Splitska psihologinja savjetuje kako situaciju s koronavirusom mudro iskoristiti za dobro obitelji i upozorava: Nemojte da imaju noćne more...

13. ožujka 2020. - 21:01
Ilustracija/Shutterstock

Broj oboljelih od koronavirusa iz sata u sat raste. Temu na nacionalnim televizijama pretresaju svi, od najuglednijih znanstvenika do političara, a u količini informacija koja pristiže lako se pogubiti.

Čak i ako ste odrasla osoba s racionalnom glavom na ramenima i znate kako se i gdje informirati.

No što je tek s najmlađim članovima društva, koji u svojoj dječjoj nevinosti mogu razmjere ove epidemije krivo protumačiti?

Jer turniri se otkazuju, neka sportska natjecanja održavat će se bez publike. Učiteljice djeci odjednom prenaglašavaju da se ruke trebaju prati češće, uči ih se kako kihati i kašljati, kako se pobrinuti za slinavu maramicu.

Okolo šetaju ljudi s maskama, oni u skafanderima su na televizijskom programu stalni gosti, mama i tata pojačavaju vijesti ozbiljnih izraza na licima. 

Svi pričaju o nekim brojevima, o oboljelima, o novome virusu koji je neke države stavio u karantenu.

Kako uopće u tako delikatnoj situaciji porazgovarati sa svojim djetetom, uputiti ga u ozbiljnost situacije i naučiti da se pridržava higijenskih pravila, bez da mu nabijete presing i preplašite ga više nego što je potrebno?

Za savjet smo upitali Lovrenku Britvić, školsku psihologinju u Osnovnoj školi Brda. Nakon popodnevne smjene, puna dojmova, kazala nam je, između ostaloga, i ovo:

- Mogu vam reći da su manja djeca više zabrinuta, njima nisu dostupne informacije preko interneta ili im one koje čuju od odraslih naprosto nisu dovoljno razumljive.

Razgovor je neophodan

Roditelji tu igraju ključnu ulogu. Ukoliko od djeteta skrivaju informacije, posljedice mogu biti samo gore. Dijete se u neznanju, naime, može dodatno preplašiti. Stoga je razgovor neophodan.

- Djetetu ne bi trebalo pristupiti zabrinutoga tona ili vlastitu brigu prenijeti na njega. Učenici u ovoj fazi pojave jedne nove situacije, koja im djeluje opasno, mogu imati često i problema sa spavanjem i noćni morama.

Djeca su poput spužvi i mnogo više koriste intuiciju, te prepoznaju emociju straha.

Zato je od esencijalne važnosti da smireno i bez panike objasnimo djetetu o čemu se ovdje radi. Čak i prije nego nam dijete dođe s pitanjima!

Oni jedva čekaju pričati o ovoj temi koja je aktualna u svim medijima i u društvu.

Izbjegavanje teme ili obraćanje djeci svisoka, kao da oni ne bi shvatili o čemu se radi, djetetu može poslati poruku da je problem previše zastrašujući te da od njih nešto skrivamo...

Roditelji ponekad u najboljoj namjeri ne žele opteretiti dijete, no to može biti štetnije i od samog ignoriranja stvarnosti.

Uputite dijete na provjerene izvore

- U razgovoru s djecom viših razreda, šestih i sedmih, primijetila sam da su informacije kojima raspolažu neprovjerene, iz sumljivih izvora na internetu.

Stoga treba na vrijeme popričati s djecom, kako ne bi stvorili iskrivljenu sliku. Potaknite ih da vas pitaju sve što ih brine. A danas su ih najviše brinule informacije o online nastavi, hoće li biti testova, hoće li se vidjeti međusobno u virtualnoj učionici...  - otkriva nam Britvić.

Uputno je objasniti djetetu da je trenutna situacija privremena, naglasiti mu da rasspravi s vama sve što ga zanima, različite informacije na koje nailazi online...

Odgovorno ponašanje

- Starija djeca, u sedmim i osmim razredima, uglavnom se zezaju na račun zaraze i govore stvari poput "ne može mi korona ništa...".

Razgovarala sam s njima o odgovornom ponašanju, koliko trebamo biti odgovorni prema sebi, svom zdravlju i drugim ljudima te kako bi prevenirali da se zaraza pojavi, paziti na higijenu i na kontakte.

Tek su tijekom razgovora reagirali ozbiljnošću. Priznali su mi kako su zabrinuti za svoje starije, kao i da češće peru ruke.

Šala je njihov automatski obrambeni mehanizam, izvana nam djeluju ponekad i kao buntovnici i "cooleri", ali djeci jest stalo i mogu i jesu odgovorna ukoliko im mi odrasli damo priliku. Ne korite ih zbog šale, razgovarajte s njima.

Što im točno reći?

- Osnovnoškolcima možemo reći o kakvoj zarazi se radi, razgovor može ići kao nadogradnja znanja o drugim sličnim bolestima, poput gripe.

Neke odgovore na njihova pitanja možda nećemo ni znati, ali važno je naglasiti da ćemo ih onda provjeriti od pouzdanih izvora.

Danas su, primjerice, šestaši znali za postojanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i ona je dobar primjer korisnih informacija. Cilj je djeci naglasiti da znanstvenici i liječnici pomažu i rade na tome da se pronađe lijek te svojim savjetima pomažu ljudima - kaže Britvić.

Djetetu možete reći i ovo:

- Ovo je virus za koji se čini da se brzo širi među ljudima i da se događa u zemljama širom svijeta. Najbolji način da se to spriječi je pranjem ruku i izbjegavanjem mjesta gdje je velika gužva.

- Savjeti vezani za prevenciju koji se preporučuju za koronavirus isti su kao i za sve druge viruse i prehlade, gripe.

- Ne znači svako kašljanje ili kihanje da je netko dobio koronavirus, a ako se osjećamo bolesno ostat ćemo u kući. 

Na kraju smo psihologinju Britvić upitali koja bi bila konačna poruka svim roditeljima mlađe djece u ovom trenutku.

- Postoji dosta neizvjesnosti oko ovog virusa što može izazvati uznemirenost i kod odraslih i kod djece, može izazvati osjećaj tjeskobe i straha.

A brige i strahovi se najviše množe kad se ne priča o njima. Svima nam je potrebna sigurnost i da je netko tu za nas, tako da nas ovaj virus možda i poveže u toj zajedničkoj potrebi.

Svijet će možda malo zastati, ali možemo to iskoristiti da se povežemo nanovo s bližnjima te osvijestimo da je život sada i ovdje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 16:10