"Neću izgorit od posla, ne želin radit do 8 navečer! Ako ne mogu jednom u tjednu poć u ribe, vozit biciklu, prošetat i zaista gledat i život i grad koji me okružuje, čemu onda sve?" - rezimirao je ovih dana moj poznanik.
"Samo spustin tunju u more i osjetim kako sve iz mene izlazi... Svi oni živci od jutra, glava se isprazni, disanje uspori..." - poetično svjedoči drugi taj isti zanos i užitak.
Tisuće ljudi voli "poć u ribe", "panulavat", "isprobavat sriću na peškafondo", ali i "bacit štap s kraja".
Kad se dogodi i pristojan ulov za pristojan obrok, ekstazi nema kraja.
Ma kad je i oskudan, svejedno donosi porciju endorfina i sreće.
Prizori koje je snimio naš zadarski kolega svjedoče o tom užitku, ali i spokoju, zbog kojeg se isplati pustiti sve, gledati i opustiti se.
