StoryEditor
ŽivotProšlo savršeno vrijeme

Naše balote i janjetina danas se zovu team building. Organiziraju ih svi, a sljedećega jutra većina sudionika hrva se s mamurlukom i osjećajem dubokog stida...

28. lipnja 2022. - 11:34

Da zadovoljni ljudi bolje rade, znali su još i egipatski faraoni koji su graditeljima piramida dijelili po četiri litre piva dnevno. U našem modernom svijetu s alkoholom se postupa kudikamo opreznije. U većini kolektivnih ugovora izrijekom stoji kako je konzumacija fermentiranih pića na radnome mjestu najstrože zabranjena i za sobom povlači teške pravne posljedice. Pred poslodavcima stoje, međutim, i drugi načini za stjecanje naklonosti zaposlenika.

Moja je malenkost svojedobno radila u dva tjednika, i oba su primjenjivala sličnu metodu. Pred nas bi stavili ponudu koja se ne odbija: besplatni izlet na Brač koji je uključivao janjeću podvorbu i nekoliko partija balota između pjatanci (hladna plata s pršutom i sirom, juha, lešada, vitalac i, na koncu, zvijezda objeda, jaganjac s ražnja).

Prvi tjednik bio je, doduše, neusporedivo škrtiji od drugoga. Samo jednom je organizirao meketavi domjenak, dok su ovi iz druge tiskovine to činili redovito, svakog proljeća. Ako sumnjate da su ovi potonji za razliku od onih prvih bili bezumno rasipni i neodgovorni, moram vas upozoriti kako griješite, jer su oba lista danas jednako pokojna. Dapače, velikodušnijem tjedniku trebalo je puno dulje da konačno kihne i definitivno propadne. Do tada se one šparne tiskovine više nitko nije sjećao.

Grupna dinamika i kohezija

Da je upitati kojega suvremenog eksperta za primijenjenu psihologiju koji je bio smisao tih izleta, on bi vam sada zacijelo počeo palamuditi, pače palamudjeti kako se njima osnaživala grupna dinamika i kohezija, jačala kompetitivnost unutar kolektiva (jer ipak smo se natjecali u balotama), kako su sudionici izleta imali priliku dublje i šire upoznati svoje kolege, otkriti njihove zatajene strane i privatne, da ne kažem baš intimne, sklonosti, ali i učvrstiti svoju lojalnost prema, očito, darežljivom poslodavcu koji se, eto, nesebično brine za zadovoljstvo svojih namještenika.

Da, ali ne – najradije bih odgovorio takvim mudroserima koji masno naplaćuju donošenje očiglednih i samorazumljivih zaključaka. Poslodavci su naprosto imali nešto para na računu, slobodu da ih potroše ne ugrožavajući svoje fiskalne interese, ali i potrebu da se i sami zabave na izletu koji će njihovi zaposlenici upamtiti kao lijepu gestu svojih šefova.

Naše balote i janjetina (u kontinentalnoj verziji, boće i kotlovina) danas se zovu team building. Nekadašnji izleti koji su uključivali krepku hranu i minimum rekreacije, evoluirali su – pardon degenerirali – u takozvana druženja iz kojih je spontanost odstranjena kirurškim putem, jer je hodogram takvih susreta pedantno i strogo propisan detaljnim scenarijem, a naglasak više nije na gurmanskim užicima, nego na fiskulturnom mrcvarenju.

Tko je nekoć želio počastiti svoje radnike, morao je pronaći neko seosko gazdinstvo na kojemu će domaćin zavrtjeti jednu, dvije ili tri ovčice te lokalnog prijevoznika koji će izletnike prebaciti iz trajektne luke do odredišta opremljenog ražnjevima, stolovima, zjogom i balotama. Ti su se aranžmani dogovarali izravno, bez posrednika, jer kome treba treće smetalo kad se i s janjičarem i s vlasnikom minibusa možeš začas dogovoriti.

image
Paun Paunović/Cropix

Danas, pak, postoje, specijalizirane agencije za dogovaranje nekadašnjih izleta koji se po novome, zovu eventi i pretpostavljaju cijeli niz različitih programa. Oni su većinski oslonjeni na fizičke, dakle, sportske aktivnosti kao što su splavarenje na divljim vodama, penjanje uz ne manje divlje litice, skakanje u bezdan uz jedino osiguranje u obliku elastičnog užeta koje je privezano za nogu, forsiranje provalije uz pomoć sajle koja je razapeta između dviju litica, sudjelovanje u fingiranom ratnom sukobu u kojemu se umjesto bojeve municije koriste patrone boje...

Naravno, kako nekadašnji izletnici, a današnji bilderi nisu baš u prvoj mladosti, dapače, lijep broj njih je u srednjim godinama, ti se rekreacijski grupnjaci obično izvrgnu u rugalačke seanse na štetu trapavijih i zapuštenijih kolega. Odustajanje, pak, od sudjelovanja u njima u pravilu se tumači kao izraz nečije nesklonosti prema timskom radu, što se danas drži apsolutno neoprostivim.

Budite vi, moj gospodine, pojedinac doma, ali na poslu odnosno sa svojim kolegama vi ste samo jedan malešni dio množine koja mora disati kao jedan! Disati, a ne iznemoglo kašljati. Je li vam jasno? Ako nije, slobodno posjetite Odjel humanih resursa, preuzmite tamo svoju radnu knjižicu i potražite nove profesionalne izazove na nekoj drugoj adresi!

Igzekjutiv kadrovi

Velika finala tih ponižavajućih trapljenja obično budu u nekom ugostiteljskom objektu gdje se služi fensi-šmensi finger food i toči alkohol na maštile, a društvo se zabavlja zavijajući uz instrumentalnu matricu, zagledano u ekran na kojemu se ispisuju stihovi uspješnica kao što su Tajčina “Hajde da ludujemo” ili Zečićeva “Ima li nade za nas”.

Sljedećega jutra, dok se većina sudionika team buildinga hrva s mamurlukom i osjećajem dubokog stida, kompanijska vrhuška koja je event upriličila i masno ga platila, pokušava se uvjeriti kako je domjenak bio vrlo uspješan i koristan, kako je podigao grupnu dinamiku i koheziju na novi, puno viši level, i tako bliže, i tako dalje, bla, bla, truć, truć...

Da takva okupljanja završavaju potpunim fijaskom, višestrukom financijskom, psihološkom i socijalnom štetom, nitko pametan ih ne bi organizirao, je l’ da da ne bi? – zadovoljno mozgaju igzekjutiv kadrovi. A organiziraju ih svi. To znači da su oni ne samo korisni i dobri, nego upravo nasušno potrebni.

I tako team buildinzi idu dalje, dublje i šire. Blago nama, počeli smo hvatati priključak s razvijenim svijetom. Bilo je, bogami, i vrijeme. Konačno smo se odrekli barbarskog običaja da jedemo oderane životinje začinjene samo solju, termički obrađene nad žarom od zapaljenog drveta te da se zabavljamo bacajući puno velikih kugli što je moguće bliže jednoj jedincatoj maloj, obilato se pritom namačući pivom ili bevandom.

Danas se možemo zabavljati neusporedivo profinjenije i svjetskije, u znoju lica svoga, uz muskulfibere i upaljene ligamente, usrani od straha, koji put i doslovno, jedva čekajući večer kad ćemo se konačno moći oduzeti od alkohola i pjevati karaoke pod disko kuglom, sretno nabildani u homogeni tim. Homogen utoliko što sve sudionike eventa sad ujedinjuje uzajamni prezir kojega nije bilo polaska na izlet. Pa vi meni recite da prošlost nije bila bolja, zamalo savršena...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2022 14:02