Politički sustav Libanona, smještenog između Sirije i Izraela, gdje se između 1975. i 1990. odvijao krvavi građanski rat i čije je dijelove desetljećima okupirala Sirija, već dugo se temelji na podjeli vlasti među vjerskim zajednicama, s duboko ukorijenjenom vladajućom elitom. Tu je još i zloglasni Hezbolah, snažni oružani pokret koji dominira političkim životom Libanona, a zbog kojeg se na ovim prostorima upravo sada vodi novi krvavi rat s Izraelom.
U nastavku teksta donosimo vam priču našeg novinara Vinka Paića koji je u Bejrutu bio 2015. i 2022. godine. Priču smo objavili u prosincu 2022. godine.
- Ovo više nije Bejrut kakvog se ja sjećam - govori mi taksist Hasan, jedan od rijetkih ljudi koji vas ovih dana u gradu neće oderati po džepu. Od aerodroma do grada vozi za samo tri dolara dok njegovi kolege traže i dvadeset.
- Libanon, naša nekad lijepa zemlja, sada je potpuno uništena. Ovo je previše tragedija za jedan život…
I uistinu dobro zbori! Bejrut otprije sedam godina, kad sam ga prvi put posjetio i sada - nebo su i zemlja.
Gotovo je pola grada u ruševinama zbog eksplozije koja se u ljeto 2020. dogodila u luci kad je poginulo više od 200 osoba, a čak tristo tisuća njih ostalo bez domova. Uništene se zgrade slabo obnavljaju, a u nekima od njih i dalje žive ljudi, koji su napravili improvizirane prozore od plahti.
Svako malo nestaje struje, javne rasvjete uopće nema, dok se dolar u libanonsku funtu mijenja na crnom tržištu, budući da banke nude male tečajeve pa se tamo niti ne isplati ulaziti. Postoji više tečajeva i teško je zapravo znati što ste dobili. Kao i koliko ste nešto platili. Čak su i mene, kojeg će netko teško moći prevariti s cijenama na putovanju, sada uspjeli nasamariti u jednom restoranu i naplatili trostruko više.
Posla nema, puno je djece koja prose na ulici... Nedavno su banke bile tri dana zatvorene nakon što su dvije osobe nasilno ušle tražeći svoj novac koji im je vlada zamrznula. Svjetska banka opisala je krizu u Libanonu najtežom od sredine 19. stoljeća. Siromaštvo je drastično naraslo u proteklih godinu dana i u ovom trenutku pogađa 74 posto populacije.
Uz sve to, političke prilike dodatno su narušene. Diljem zemlje često se prosvjeduje protiv korupcije u vladi, mjera štednje i nedostatka osnovne infrastrukture. Dovoljna je tek iskra da narod izađe na ulice.
Povjesničari Bejrut zovu gradom feniksom jer je u ratovima čak sedam puta bio razrušen do temelja, ali se uvijek uspio uzdignuti iz pepela poput Feniksa. Unatoč svemu život u Bejrutu, Parizu Bliskog istoka, nije stao!
Libanonska prijestolnica i dalje ima onaj poseban, neodoljivi šarm, zbog kojeg su nekad ovdje dolazili mnogi turisti. Osjeti se i dalje kozmopolitska atmosfera i taj magični spoj istoka i zapada u kojem se miješaju kršćanstvo i islam. A čini mi se da su Libanonci ujedinjeniji više nego ikad prije.
Šetajući Cornicheom, pet kilometara dugaom šetnicom uz Sredozemno more, vidjet ćete brojne Libanonce kako šetaju, trče, pecaju, igraju društvene igre ili samo meditiraju gledajući u more s okolnih stijena. Klima je ovdje u jedanaestom mjesecu i dalje ljetna, a temperature su ugodne.
U blizini mjesta gdje se prije dvije godine dogodila eksplozija nalazi se skulptura libanonske umjetnice Hayat Nazer koja je tjednima pomagala u obnovi Bejruta skupljajući krhotine. Pozvala je i građane da joj donesu predmete uništene u eksploziji. Pronašla je i oštećeni sat koji je ostao zaglavljen na 18:08 kada se eksplozija dogodila te ga je također ugradila u svoje djelo visoko 2,6 metara. Inspiraciju je dobila od tekstova pjesme “Ustani ispod ruševina” libanonske pjevačice Majide El Roumi.
- Osjećala sam se kao da je Bejrut žena, koja je unatoč onome što je pretrpjela vrlo jaka. Ako pogledate kip, jedna polovica ima nogu koja stoji, ruka izgleda predano, na licu je ožiljak s letećom kosom i satom s jedne strane, kao da se eksplozija još uvijek događa. Ali, druga ruka i druga noga… Naslonjene su kao da počinju hodati. Ruka je podignuta, želi nastaviti i ustati iz ruševina. I to je istina, naša istina, rekla je 33-godišnja umjetnica.
Imena i portreti svih žrtava eksplozije izloženi su na dugačkom zidu u centru grada.
Doći u Bejrut, a ne otići u poznato svetište Harissa, makar ako i niste vjernik, prava je šteta. Harissa je jedno od najpoznatijih hodočasničkih lokaliteta u Libanonu, a ovo svetište Gospe od Libanona svake godine posjeti više od tri milijuna hodočasnika. Nad svetištem dominira kip Djevice Marije visok 8,5 metara, jedan od najljepših na Bliskom istoku.
Do tamo se dolazi žičarom (vožnja traje oko 20 minuta). U crkvi Majke svjetla kip je Djevice Marije koji je 1954. pronesen kroz svako selo i grad u Libanonu, a posjetio ga je i mnogima omiljeni papa Ivan Pavao II.
Nedaleko se nalazi i Jeita, ogromna kraška špilja. U malim čamcima vozi se podzemnim rijekama i jezerima prolazeći kroz šareno osvijetljene stalagmite i stalaktite. Špilja je fenomen prirode, nominirana za jedno od novih sedam svjetskih čuda.
Prava atrakcija u gradu su Golubove stijene, fascinantna formacija od kamena u moru.
U samom centru nalazi se trg Nejmeh koji je dosta izmijenjen u renoviranju nakon građanskog rata. Tamo se nalaze parlament, dvije katedrale i muzej. Popularan je među turistima koji do njega dolaze glamuroznom ulicom Rue Maarad, prepoznatljivom po fasadama s arkadama, po uzoru na parišku arhitekturu. Na trgu se nalazi i ulični Rolexov sat iz 1930-ih.
Kad stupite na libanonsko tlo uistinu nemate dojam da je to opasna zemlja, kako je inače predstavljena u medijima. U poznatoj ulici Hamra, žili kucavici Bejruta, čak sam naišao i na grupu Hrvata, koji su ovamo, za razliku od mene, došli s agencijom.
Jedan od graničnih policajaca, kad je vidio da dolazim iz Hrvatske, pitao me za Kolindu i nasmijano se uhvatio za grudi pa rekao: Uuuu, kako imate zgodnu predsjednicu! Kad sam mu rekao da sada imamo predsjednika, malo se razočarao, ali ni to ovog Kolindina obožavatelja nije pokolebalo da i dalje s oduševljenjem nastavi pričati o njoj.
Svakako prije puta u Libanon dobro pogledajte pečate u putovnici, jer ako u njoj imate izraleski žig, teško će vas pustiti u zemlju.