StoryEditor
Život'Uzmi keks'

Nakon susreta s umjetnikom, našu novinarku pukla nostalgija: Krašova 'Domaćica' mi je trauma iz djetinjstva, čuvala se samo za goste!

16. veljače 2018. - 21:00

Splitski glumac Marin Tudor ponovno jaše! U fotelji, smeđe kariranoj, mjesto radnje isto: Prima Grad, ili Stara Prima. Izašao je iz staklenoga izloga, poput guštera; da se ugrije, eto sunca umjesto grijalice!

"Skinit ću i majicu, vruće mi je, evo!" - skida se na podnevnom suncu, namješta kameru koja ga prati iz minute u minutu te spremno nudi i mene i druge namjernike: "Uzmite kekse!".

Artišta, čini mi se idealnim za manekena, influencera "Kraša", točnije "Domaćice", u ovom slučaju one klasik, no kod mene ne uspijeva, a i u kutiji nije puno ostalo.

"Ne, hvala, ne bih" - zahvaljujem. "'Domaćica' mi je trauma iz djetinjstva, nitko je u obitelji nije smio taknit', uvik je bila uglavnom za goste" - pojašnjavam.

"Baš zato uzmite, da se lišite trauma" - domeće on, dok prebire po gitari i pjevuši.

Na klasik upite "zašto performans, što svira, do kada?" spremno odgovara; baš kao i ja voli komunikaciju s nepoznatima, uostalom zato je tu: "Intrepretiram, reinterpretiram, glazbu, ljude; bit ću tu do kraja tjedna, u subotu ću puvat balune" - za kraj će zgodan kuštravi mladac, koji svaki "pristanak" busa u "luku" kraj kultne splitske robne kuće oglasi mahanjem i zvonjavom velikim žutim starinskim seoskim limenim zvoncem kao i gromkom objavom broja tj. linije.

Još mi bruji u ušima: "Jediniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiica!"

Sretno, Marine!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. siječanj 2021 23:13