Prođe osnovna škola, završe se posljednji sati, razred se raziđe i svatko krene svojim putem. Ostanu fotografije, poneka bilježnica na dnu ladice, školske anegdote koje s godinama postaju sve smješnije i imena ljudi s kojima smo nekada provodili gotovo svaki dan. A onda se, četvrt stoljeća poslije, ponovno nađete za istim stolom.
Upravo to dogodilo se nekadašnjem 8. F razredu Osnovne škole Josip Pupačić iz Omiša. Generacija 2000./2001. okupila se u subotu, 3. listopada, kako bi obilježila 25 godina od završetka osnovne škole.
Od ukupno 30 učenika okupila se polovica razreda. Neki danas žive tek nekoliko ulica dalje od škole u kojoj su zajedno odrastali, druge je život odveo stotinama i tisućama kilometara daleko. No te su večeri kilometri, zanimanja, titule i godine ostali negdje po strani. Ponovno su, barem na nekoliko sati, bili – 8. F.
RAZRED ZA KOJI SE ZNALO
A njihov 8. F, kažu, nije bio baš bilo kakav razred. U prvim školskim godinama vodila ih je omiljena omiška učiteljica Ivanka Pejković, a poslije ih je preuzela razrednica Helanda Čović, koja je nedavno otišla u mirovinu. Upravo uz njih dvije, danas će sa smijehom i ponosom reći, postali su „legendarni 8. F“.
Godinama su slovili za jedan od najboljih razreda svoje generacije. Za njih se u školi znalo, a njihova je razrednica, prisjećaju se danas, imala i jedne od najkraćih sastanaka na razrednim vijećima. Problema jednostavno nije bilo mnogo – ili su ih, kako se šale bivši učenici, znali riješiti među sobom prije nego što bi uopće stigli do razrednice.
Bili su ona vrsta ekipe u kojoj su svi htjeli biti.
A koliko su veze stvorene u školskim klupama bile snažne možda najbolje pokazuje podatak da se u razredu rodila i ljubav koja je potrajala mnogo dulje od školskih dana. Jedan tadašnji školski par poslije je postao bračni par, a danas imaju i svoju djecu.
IZ JEDNE UČIONICE – LIJEČNICI, PROFESORI, KAPETAN, VATROGASAC…
Zanimljivo je pogledati i kamo je život odveo učenike jednog omiškog razreda.
Čak 16 od njih 30 nakon osnovne škole upisalo je gimnaziju, a 25 godina poslije njihov zajednički razredni popis izgleda gotovo kao presjek najrazličitijih profesija.
Među nekadašnjim učenicima danas su sociolog, profesori, prevoditelji, odgojiteljica, odvjetnik, kapetan duge plovidbe, profesionalni vatrogasac i profesionalni vojnik. Tu su dizajnerica, dva geodeta, poduzetnici, ekonomisti, ali i ljudi koji danas rade na međunarodnim projektima i za velike inozemne grupacije.
Jedan od bivših učenika sudjeluje kao voditelj na zajedničkom europskom programu razvoja borbenog zrakoplova Eurofighter Typhoon, troje ih vodi turistički menadžment za inozemne grupacije, a jedan je voditelj projekta EU agencije u Luksemburgu.
Posebno je zanimljivo da su iz samo jednog razreda izašla čak četiri doktora medicine sa Sveučilišta u Zagrebu. Danas su među njima kirurg, internistica, epidemiolog na rukovodećoj poziciji u Lici te liječnica školske medicine koja se vratila upravo u Omiš i danas brine o novim generacijama omiških školaraca.
Na neki način krug se tako zatvorio.
NEKE JE ŽIVOT ODVEO DALEKO...
Šesnaest bivših učenika i danas živi u Omišu. Dio ih je u Splitu i drugim dijelovima Dalmacije, jedan u Zagrebu, dok ih je šest život odveo u različite europske zemlje.
Upravo zato okupiti nekadašnji razred nakon četvrt stoljeća nije mala stvar.
Susret je bio i prilika da zahvale svojoj nekadašnjoj razrednici Helandi Čović. Za nju su pripremili posebno iznenađenje – mali „leksikon“, baš poput onih kakvi su nekada kružili školskim klupama. Ispunjavajući ga, vratila se pitanjima, imenima, dogodovštinama i uspomenama na učenike koje je nekada svakodnevno gledala pred sobom.
A bivši učenici nisu zaboravili ni jednu od velikih ljubavi svoje razrednice – planinarenje i boravak u prirodi. Helanda Čović cijeli je život strastvena planinarka, članica planinarskog društva i zaljubljenica u prirodu i duge šetnje, pa su joj za odlazak u mirovinu i ovu posebnu obljetnicu darovali planinarski ruksak. Poklon teško da je mogao biti osobniji – i prikladniji za neka nova putovanja i staze koje je čekaju nakon završetka njezina nastavničkog puta.
Samo što su učenici ovaj put bili 25 godina stariji.
Oni koji zbog udaljenosti ili drugih obveza nisu mogli doći također nisu zaboravili svoju ekipu. Poslali su videočestitke i tako se barem nakratko uključili u večer posvećenu vremenu koje je za sve njih počelo u istoj omiškoj učionici.
PONOVNO ISTI 8. F
Četvrt stoljeća nakon posljednjeg školskog zvona ponovno su sjeli zajedno.
Netko je u međuvremenu postao liječnik, netko profesor, kapetan, vojnik, vatrogasac, roditelj, poduzetnik… Netko je ostao u Omišu, a netko svoj život izgradio daleko od njega.
Ali te večeri to zapravo nije bilo najvažnije. Jer dovoljno je bilo da krenu prve priče i prvi smijeh pa da se godine između nekada i danas barem nakratko izbrišu. Ponovno su bili oni isti učenici iz 8. F – razreda za koji se znalo.
Škole isprate tisuće generacija. Većina se nakon posljednjeg zvona rasprši na svoje strane i s vremenom se susreti prorijede, a uspomene izblijede. No postoje i oni razredi kod kojih se, čak i nakon 25 godina, čini kao da je od posljednjeg zajedničkog školskog dana prošao tek jedan dugi vikend. Omiški 8. F očito je jedan od njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....