Nadrealna priča o papigi i njezinoj dalmatinskoj vlasnici: ‘Uz Bellu sam pobijedila rak pluća, jajnika, jetre i mozga!‘

Vinišće je malo misto u općini Marina poznato po mnogočemu, a otprije nekoliko godina dobilo je jaku ambasadoricu, i to – pernatu. "Bella sa sela" naziv je instagramskog profila jedne papige, točnije njezine vlasnice Tanje Anđelić (49), koji je u samo tri godine narastao do više od 70 tisuća pratitelja!

Pogađate, Bella je papiga iz porodice ara, i stekla je popularnost o kojoj mnogi instagrameri mogu samo sanjati. No, priča o papigi Belli i njezinoj "mami" Tanji ima ozbiljniju pozadinu, nimalo šarenu ni veselu. Priča seže u osamdesete godine i eksploziju nuklearke u Černobilu, kad je Tanja bila tek devetogodišnja djevojčica i živjela u švedskoj prijestolnici, u Stockholmu. Koji, svi znamo, jest čaroban grad Skandinavije i "Venecija sjevera", no – nažalost žitelja generacije – očigledno preblizu mjestu gdje je eksplozija nuklearne elektrane zauvijek promijenila tijek povijesti...

Živjela u Švedskoj

Čitatelji će se sad s pravom zapitati: kakve veze ima Černobil i katastrofa iz 1986. godine s jednom papigom, čiji rodovnik seže u 2023. godinu? K tomu, udaljenost između mjesta katastrofe i grada na Baltiku iznosi ipak pozamašnih gotovo pa tisuću i pol kilometara, koliko i do našeg Zagreba u nekoj gruboj računici. No, te su nesretne godine očigledno puhali neki nepovoljni vjetrovi, koji su kontaminirali živote i obilježili godine koje su uslijedile.

– S roditeljima, sestrom i bratom živjela sam u Švedskoj, moji su tamo radili prije povratka u Vinišće – brat i sestra još žive u Stockholmu. Te godine zbila se ona tragedija, koja je mene – zaključili su liječnici – ozračila, ne previše, ali dovoljno za niz dijagnoza koje su me kasnije snašle – bez gorčine kazuje Tanja, simpatična kao i njezina ljubimica, koju su joj darovali – liječnici, i to iz New Yorka.

Kad razgovarate s Tanjom, nitko ne bi "ni blizu" pomislio da je bilo što tišti, pogotovo kad se nježno poigrava sa svojom pticom. K tomu, pod viniškim suncem, uz šum valova, veseli ljetni žamor i miris dobre kave te friško ispečenih liganja s gradela, sve je ljepše i svaka nevolja zvuči nestvarno. Tanjina je priča, međutim, itekako stvarna, a ono što je pregrmjela može biti ohrabrenje onima koje će – nedajbože nikome – pogoditi i puno manje.

Tanja je onkološka bolesnica koja je najprije pregrmjela rak dojke, a nakon te operacije još i karcinom pluća, jajnika, jetre i mozga. Odstranjena joj je i štitnjača, krv je mijenjala, veli, "milijun puta". U Splitu je operirala dojke, u Švedskoj maternicu. Nekoliko je puta boravila na eksperimentalnom liječenju u New Yorku, puno je toga platila iz vlastitog džepa, a što se tiče zdravstvenih usluga – zanimljivo – prevagu u kvaliteti odnosi hrvatsko zdravstvo u odnosu na švedsko. Barem je takvo bilo njezino iskustvo...

Zdrava žena

Danas se smatra zdravom ženom, koja se ostvarila i kao majka; dobra je okolnost to je prvo dijete rodila sa samo sedamnaest godina, djevojčicu, potom i dječaka, sve prije nego što su krenule tegobe koje je, srećom i zahvaljujući dobrim terapijama, prevladala. U oporavku joj je, uz podršku obitelji, jamačno pomogla i Bella, ali i još nekolicina ljubimaca. Ima, naime, tri psa: Špira, Luffija i Abbu, te mačka Šimu. Neke od njih je i (u stiliziranom prikazu) utetovirala, a riječ "Abba" zna razgovijetno izgovoriti i ne odveć pričljiva Bella, jer joj je, uz još nekoliko riječi, ušla u uho. 

Pravo za reći, blagoglagoljivija je bila njezina prethodnica, siva Luce vrste afrički žako, kupljena u Rijeci. No, ona je jednog dana odletjela, i to vjerojatno ne "u slobodu", kako bi pjesnički pomislio kakav pasionirani "prijatelj životinja". Odletjela je u nepoznato i nije se znala vratiti, što je slomilo srce njezinoj vlasnici Tanji.

– Puno sam je volila, naučila je mnogim važnim riječima i beštimjama: puši k****, mrš, odj**i i slično. Sve ono šta svatko triba znat reć. A onda, eto, samo sam je izgubila – tužno sažima vlasnica malog životinjskog carstva u Vinišću.

Gubitak Luce teško ju je pogodio.

– Uvik san volila tice; ka dite imala sam tigrice, nimfe, kanarince. Ribice. Ono šta se moglo držati u stanu. Lucu san zavolila, a kako sam tada bila krhkog zdravstvenog stanja (tjelesno), upala sam u depresiju kad je nestala. Liječnici su uočili taj psihološki moment, i naručili mi najljepši mogući dar: novu papigu po izboru – osmijeh se opet razlio licem Tanje Anđelić.

I tako je, poprilično nadrealno, u Vinišće došla papiga brazilskog podrijetla, uzgojena u Križevcima. Čini se da je više "povukla" taj kontinentalni karakter, budući da voli boravak u fino klimatiziranim prostorijama, iako ga kombinira s povremenim prelijetanjem Vinišća. Njezine letačke perfomanse uvijek iznova zadivljuju posjetitelje, turiste u Vinišću, mnogi je i dolaze potražiti u kafiću/restoranu u vlasništvu familije Anđelić. Bella je druželjubiva barem onoliko koliko i sramežljiva; navikla je na snimanje mobitelom, ali joj profesionalni aparat našeg kolege Nikole Vilića iz Cropixa nije najbolje "sjeo".

– Vidite kako se zacrvenjela – pokazuje Tanja ono što ona uočava, ali ne i mi. Bella je potom napravila ono što i djeca rade: skrila se iza mame, potom utekla u blisko susjedstvo (za vanjski štekat). Ionako nije baš tip od kave.

– Papige ove vrste mogu dosegnuti inteligenciju četverogodišnjeg djeteta. Bella je već tu negdi – primjećuje zadovoljno.

Pratiteljica za život

Istodobno, spolnu zrelost rečena vrsta stječe već s neke tri godine, a idealno je doba da ima mlade od šeste godine. Are, kaže nam Tanja, mogu poživjeti i sto godina! Kao čeljade.

– Ona je moja pratiteljica za ostatak života, nadam se. Pazim što joj dajem jesti, ne previše sjemenki za ptice jer joj mogu zamastit jetru. Najbolje svježe voće i povrće, malo orašida, evo sad joj je netko dao kukuruzni smoki (flips), to može. Slatkiše – ne. Može pojest i lešadicu, najbolje od piletine, bez soli, ali ljuto začinjeno joj ponekad dobro čini probavi. Njezini receptori okusa "ne ćute" ljutinu, ali pomažu joj očistit probavni trakt od parazita. Zato je ja ćutim kad me poljubi – otkriva još jedan "fun fact" vlasnica najpoznatije viniške papige. Belle, koja je ljubi, i to "po francuski"!

Doista, ta je ljubav očigledna, Tanja kroz smijeh veli da ju je suprug ispočetka zezao da "spava s papigom, a ne s njim".

– Kad je tek došla, bila je mala i stalno sam strepila za nju. Držala sam je u kutiji pored kreveta i cilu noć spavala s jednim otvorenim oko, što se kaže. Tako me muž uvatija u đir, ali on to žuga od dragosti. Svi je jako volimo, kao i druge ljubimce. Ne bih mogla zamisliti život bez životinja. One su tako iskrene i zahvalne – čak i mačak Šime – veli o svojoj složnoj mješovitoj zajednici Vinišćanka Tanja.

Ipak, ni s Bellom nije sve idilično. Najveća su prijetnja njezinoj sigurnosti  – galebovi.

– Naganjaju je, ali ne u ljubavnom smislu, nego u njoj vide prijetnju. Nekoga tko valjda otima njihov zračni prostor. Znaju bit baš nasrtljivi, ali ona im uvijek spretno pobjegne. Lukavica – zadovoljno primjećuje. Papigu Bellu inače kući dokazano "vraća" zvižduk – pomaže joj u orijentaciji.

Tanja se nada da papigu neće spopasti boljetice, budući da je najbliža veterinarska ambulanta za papige...

‘Preskočila‘ požar

– Veterinarski fakultet u Zagrebu, koliko mi je poznato – trpko veli.

Papiga Bella je kao vrlo mlada, rekosmo, privukla svu silu followera na Instagramu, ali i – dobila svoju skulpturu. Riječ je o djelu umjetnice Nade Szige, i nalazi se u interijeru kafića u Vinišću. Objekt je inače utemeljio Tanjin svekar poodavne 1989. godine, što je predstavljalo pionirsku poduzetičku inicijativu na zalazu bivše države. Počelo se s kamp-kućicom i prodajom pića, do danas je izraslo u lijepi priobalni ugostiteljski objekt koji poslužuje piće i jela tijekom sezone, i temelj je egzistencije obitelji Anđelić. Papiga Bella, dakako, bitno je pridonijela popularnosti lokala, ali i cijele lokalne sredine.

Valja reći i da, na sreću, Bella nije doživjela nedavni požar u Vinišću.

– Sve srića, bila je zatvorena u kući, pod klimom, dok je vatra skoro "polizala" same kuće. Kasnije smo iznijeli hrane i pića za vatrogasce, hvala Bogu i vatrogascima da nitko nije stradao – prisjeća se recentnih zbivanja Tanja Anđelić.

Pa ni ptičice iz gore, ni Bella iz Brazila. Ma ke Copacabana, Stockholm, sve te krasne destinacije – nema do našeg Jadrana, a Vinišće ima što nitko nema!