Na najsmrtonosnijem otoku na svijetu gdje ljudska noga nije desetljećima kročila, proveo je noć. A onda je uslijedio šok

Na prvi pogled Gruinard se gotovo ni po čemu ne razlikuje od brojnih malenih i nenaseljenih otoka uz škotsku obalu. Ipak, iza njegova mirnog krajolika krije se prošlost zbog koje je desetljećima nosio zlokoban nadimak – „Otok antraksa“.

Ovaj maleni otok u zaljevu Gruinard, na sjeverozapadu Škotske, tijekom Drugog svjetskog rata postao je poligon za britanske eksperimente s biološkim oružjem. Posljedice tih pokusa bile su toliko ozbiljne da je pristup otoku desetljećima bio ograničen.

Upravo je njegova neobična povijest privukla YouTubera Daru Taha, koji se s prijateljem Mattom Jamesom zaputio na Gruinard. Nisu ga namjeravali samo razgledati – odlučili su ondje provesti noć i uzeti uzorke tla kako bi pokušali doznati krije li se u njemu još uvijek bakterija koja je otok učinila zloglasnim, prenosi LADbible.

Mračna epizoda u povijesti Gruinarda počela je 1942. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Britanske vlasti tražile su izolirano područje na kojem bi mogle ispitivati djelovanje antraksa kao potencijalnog biološkog oružja, a izbor je pao upravo na ovaj nenaseljeni škotski otok.

Izvan javnosti

Antraks uzrokuje bakterija Bacillus anthracis, čije spore mogu dugo opstati u okolišu. Upravo ta sposobnost preživljavanja predstavljala je jedan od najvećih problema nakon završetka eksperimenata.

Tijekom pokusa na otoku su korištene ovce kako bi se ispitalo djelovanje spora antraksa. Rezultati su pokazali koliko bi takvo biološko oružje moglo biti smrtonosno, ali su istodobno ostavili ozbiljan problem – kontaminirano tlo.

Nakon rata postalo je jasno da se Gruinard ne može jednostavno vratiti prijašnjoj namjeni. Britanske vlasti zaključile su da je područje previše kontaminirano te je otok desetljećima ostao izvan dosega javnosti.

Šira javnost godinama nije znala sve pojedinosti onoga što se događalo na Gruinardu, a otok je s vremenom postao simbol tajnih britanskih eksperimenata s biološkim ratovanjem.

Početkom 1980-ih u priču se uključila skupina koja se nazivala Dark Harvest Commandos. Aktivisti su tvrdili da su uzeli kontaminirano tlo s Gruinarda te ga ostavili na mjestima kojima su željeli privući pozornost vlasti i javnosti.

Pritisak je dodatno aktualizirao pitanje dekontaminacije otoka. Opsežniji postupak čišćenja proveden je tijekom 1980-ih, a Gruinard je 1990. službeno proglašen sigurnim.

Ipak, reputaciju „Otoka antraksa“ nije bilo tako lako izbrisati.

Gruinard se ponovno našao u središtu pozornosti 2022. godine, kada je požar zahvatio velik dio otoka i spalio znatan dio vegetacije.

Upravo je prizor opožarenog otoka nekoliko godina poslije zainteresirao Daru Taha i Matta Jamesa. Željeli su vidjeti kako danas izgleda mjesto koje je desetljećima izazivalo strah, ali i pokušati odgovoriti na puno zanimljivije pitanje – može li se u njegovu tlu još uvijek pronaći antraks?

Na otok nisu stigli poput uobičajenih izletnika. Dara je odjenuo bijelo zaštitno odijelo i stavio plinsku masku, a dvojac je poduzeo mjere predostrožnosti prije nego što je krenuo u obilazak i postavljanje kampa.

Ono što su zatekli nije odgovaralo klasičnoj slici zelenog škotskog krajolika.

„Čini se da na otoku nema apsolutno ničega, sve je samo izgorjelo“, komentirao je Dara.

No tragovi požara nisu bili jedino što su primijetili. Na pojedinim mjestima vegetacija se već počela vraćati, što je pokazivalo da priroda postupno ponovno osvaja opožareno područje.

Nema antraksa

Najzanimljiviji dio njihova pothvata nije bilo samo noćenje na otoku. Uzeli su uzorke tla koje su potom poslali na laboratorijsku analizu kako bi provjerili može li se u njima otkriti Bacillus anthracis.

Nakon uzimanja uzoraka proveli su noć na Gruinardu, a rezultati analize stigli su naknadno. Nalaz ih je iznenadio.

„Otok antraksa je bez antraksa“, rekao je Dara nakon što je dobio rezultate.

U laboratorijskom izvješću, kako ga je pročitao pred kamerom, stajalo je: „Bacillus anthracis nije pronađen.“

„To je tako čudno da ne mogu vjerovati“, komentirao je nakon što je doznao rezultat.

Važno je, međutim, naglasiti da negativan rezultat nekoliko uzoraka ne dokazuje da bakterije nema ni na jednom dijelu otoka. Pokazuje samo da Bacillus anthracis nije otkriven u konkretnim uzorcima koje su prikupili i poslali na analizu.

Otok je službeno proglašen sigurnim još 1990. godine

Gruinard zapravo nije čekao YouTube eksperiment kako bi dobio potvrdu da više nije opasan. Nakon velikog postupka dekontaminacije britanske vlasti službeno su 1990. ukinule karantenu i proglasile otok sigurnim.

Tijekom dekontaminacije dijelovi tla tretirani su otopinom formaldehida razrijeđenog morskom vodom, a provedena su i dodatna ispitivanja kako bi se utvrdilo jesu li spore antraksa još prisutne.

Rezultati koje su desetljećima poslije dobili Dara Tah i Matt James zato su prije svega zanimljiv dodatak neobičnoj povijesti otoka, a ne dokaz da je požar 2022. „uništio antraks“.

Takav zaključak ne bi se mogao izvući samo na temelju njihovih uzoraka.

Od laboratorija biološkog rata do povratka prirode

Gruinard Island danas je u privatnom vlasništvu, a vegetacija se nakon velikog požara postupno obnavlja. Njegov izgled tako je sve udaljeniji od prizora koji se desetljećima povezivao s kontaminacijom, zabranama i tajnim vojnim eksperimentima.

Ipak, teško je odvojiti današnji Gruinard od njegove prošlosti. Riječ je o jednom od najupečatljivijih primjera koliko posljedice eksperimenata s biološkim oružjem mogu biti dugotrajne – pokusi su trajali relativno kratko, dok je otok zbog njih ostao izoliran gotovo pola stoljeća.

Pothvat dvojice YouTubera ponovno je privukao pozornost na to neobično mjesto. Njihova analiza nije pronašla bakteriju u prikupljenim uzorcima, ali još je zanimljivija činjenica da je otok koji je nekoć služio za testiranje smrtonosnog biološkog agensa danas ponovno prekriven mladom vegetacijom.

Gruinard tako polako mijenja lice, ali nadimak „Otok antraksa“ i priča o onome što se ondje događalo tijekom Drugog svjetskog rata vjerojatno će ga pratiti još dugo.