Misterij ‘trezora sudnjeg dana‘ skriva tajnu. I nije najveća banka sjemena za slučaj katastrofe. Ima veća, a ona propada

Trezor sudnjeg dana možda više nije najsigurnija rezerva života koju imamo. Duboko u arktičkoj stijeni Svalbarda, iza čeličnih vrata, čuva se više od 1,4 milijuna uzoraka sjemena, osiguranje čovječanstva ako ratovi, klimatske promjene ili katastrofe unište ključne usjeve.

No nova studija otkriva da najveća banka sjemena zapravo nije u Norveškoj, nego u tlu diljem planeta, i da ta prirodna riznica počinje slabiti.

/Shutterstock

Znanstvenici su analizirali više od 3000 uzoraka tla iz 94 zemlje i otkrili da se u prosjeku u svakom četvornom metru nalazi preko 5000 sjemenki.

Toliko su rasprostranjene da, kako kažu autori, „položite li prst na tlo, vrlo je vjerojatno da pokazujete prema nekoj sjemenci“. Upravo ta podzemna zaliha omogućuje biljkama da se nakon požara, poplava, suša ili oluja ponovno pojave, čak i kada je površina potpuno spaljena ili potopljena, piše Sciencealert.

Neugodan paradoks

No otkriven je i neugodan paradoks - mjesta s mnogo sjemena često imaju vrlo malo vrsta, dok staništa s velikim brojem vrsta imaju iznenađujuće malo sjemenki. Tropi su prepuni raznolikosti, ali ne i količine a poljoprivredne površine imaju obilje sjemena, ali gotovo nikakvu raznolikost. To znači da broj sjemenki ne odražava bogatstvo života, a još je gore što ljudsko djelovanje dodatno osiromašuje podzemne banke.

Netaknuta staništa imaju znatno bogatije banke sjemena od onih pod utjecajem čovjeka. Gubitak bioraznolikosti, koji već vidimo na površini, odvija se i ispod zemlje. Ako u tlu ostane samo mali broj vrsta, ekosustavi se nakon katastrofa neće moći vratiti u prijašnje stanje, obnova će biti siromašnija, jednostavnija i daleko manje raznolika.

Studija upozorava da bi kriza bioraznolikosti mogla imati još jednu mračnu dimenziju. Nestajanje biljaka odvija se i u skrivenim podzemnim bankama sjemena, koje bi trebale biti posljednja linija obrane prirode.

Ako se trend nastavi, pasivna obnova, ona koja se oslanja na sjeme u tlu možda više neće moći preokrenuti gubitak vrsta.