Ušla san jučer u butigu, i mislin se, bome, moga bi komotno i u Solinu ovoga lita pričat više na engleski, koliko je stranaca iz ciloga svita po dućanu. Kvart u kojoj je ta butiga je manji, ali miran, s lipin pogledon i pokojin bazenon.
Ipak, nije mi to bila prvotna asocijacija na ovaj tekst, nego zvuk koji san čula, ka neki prizvuk ditinjstva.
U butigu je uša čovik s klompama. Naš, domaći.
Ajme, otkad to nisan vidila, a ni čula... Klapkalo je baš po ditinjstvu!
Sićate li se kako su nekoć klompe bile popularne, ne samo kod ženskih nego i kod muških. Kod curica su to bile više nanule. Imala san jedne nanulice bile boje s fjubon. Joj šta san volila s njima klapat.
Najslađe je bilo kad bi se penja ili silazija niz skale u portunu, a najgore, za reć, ako je bija kućni red i mir...