Na prelijepom otoku Braču, u malom mjestu Supetru, živi žena čija je nevjerojatna životna priča inspiracija za sve one koji se bore s teškim bolestima. Merima Strujić (63), rođena Sarajka, danas je simbol snage, hrabrosti i ljubavi. Njena priča nije samo o nevjerojatnoj borbi s četiri karcinoma, već i priča o nepokolebljivoj vjeri u život. Kroz sve teške trenutke, Merima je ostala čvrsta zahvaljujući svojoj obitelji, suprugu i zajednici koja joj je pružila neizmjernu podršku.
Njena poruka je jasna: -Najbitnije vam je sve posložiti u glavi, sami sa sobom. Shvatiti, priznati sam sebi i glasno reći- ja ‘to‘ imam, ja imam karcinom, onkološki sam bolesnik! Tek onda se može dalje. Ali, samoj sebi tajiti i govoriti da nemaš karcinom, ne vodi nikuda. Treba priznati i ne sramiti se o tome javno govoriti, što više propagirati i ljudima objašnjavati, jer je to jako važno. Danas sam ja, sutra si ti.
Suočena s borbom s četiri različite vrste karcinoma, Merima je odlučila podijeliti svoju životnu priču, kao svjetionik nade za sve koji se suočavaju s teškim dijagnozama.
Neočekivana dijagnoza
Kako ste otkrili da imate karcinom i koji su simptomi ukazivali na to ?
- Moja borba započela je 2016. godine. Nakon redovitih ginekoloških pregleda svaka tri mjeseca, zbog praćenja bezazlenog mioma koji je prekrio cijelu maternicu, u jednom od tih pregleda otkriveno je nešto što prije nije bilo prisutno. Znači, imala sam redoviti pregled u šestom mjesecu i sve je bilo u redu. Međutim, u rujnu, tri mjeseca nakon, doktor je vidio na ultrazvuku nešto što do tada nije mogao vidjeti i poslao me privatnom liječniku. CT nalazi i tumorski markeri pokazali su vrlo visoke vrijednosti, što je ukazivalo na mogućnost metastaza. Bio je to trenutak kada je doktor rekao: - Znate što gospođo? Vama se više ne radi o danima, nego o satima, prisjeća se Merima s ozbiljnošću, ali ujedno i sa zahvalnošću. Mislim, kad ti doktor tako to otvoreno kaže, to je ono...ja sam mislila da ću puknuti, suze liju, plač,užas jedan. Ja ne znam kako sam došla do zaove koja živi na Split tri. Zove muž, zovu djeca, zovu svi, a ja ne mogu riječi progovoriti, stislo me u grlu...i samo sam rekla ‘Idem po uputnicu i za Zagreb, neću u Split‘, priča nam Merima.
- Što se tiče simptoma, ništa. Nikakve bolove, nikakve ciste, upale jajnika, NIŠTA, naglašava Merima. Samo smo znali za taj miom, koji je prekrio cijelu maternicu i ginekolog je rekao da ga jednostavno treba pratiti i ništa drugo.
Karcinom veličine dječje glave
Po dolasku u Zagreb, odmah je poslana na KBC Rebro na provjeru pluća, srca i da se naprave sve druge pretrage koje su bile potrebne prije operacije. Operirana je uspješno u prosincu i jutro nakon operacije, prisjeća se Merima, doktor je došao i rekao:
- Gospođo, imali ste karcinom veličine dječje glave, odstranili smo vam oba jajnika, maternicu i velika je sreća da ste došli na vrijeme, što je jako važno. Jer ako čovjek se ne odazove na vrijeme, može biti pogubno. I eto, tako sam ja to ‘odradila‘, odstranili su mi sve i prošla sam ‘lišo‘, kako se kaže, jer je tumor bio dobroćudan, ali jako velik. Nakon operacije, uslijedile su redovite kontrole, svakih mjesec-dva dana i papa test jednom godišnje.
Novi udarci - karcinom štitnjače i karcinom dojke
Iako je Merima uspješno prebrodila prvu bitku s karcinomom, sudbina joj nije dala predah. Nakon četiri godine, uslijedio je novi udarac – dijagnoza karcinoma štitnjače. Još jednom, bolest je stigla bez ikakvih simptoma, bez bolova, bez ikakvih naznaka da nešto nije u redu. Merima se opet našla pred životnom borbom. Uz podršku svog muža, obitelji i medicinskog osoblja, ipak nije odustala.
- Nisam osjećala ništa, nikad tabletu za štitnjaču pila, nikada probleme, a kako radim u zdravstvu, u ljekarni, redovito sam imala sistematske preglede i normalno kao zdravstveni radnik, moram voditi računa o svome zdravlju. Kako mi je bila tada otkrivena cista, uslijedilo je punktiranje ciste, ali se ispostavilo da je zloćudni karcinom štitnjače. Bila je to šokantna vijest jer nije bilo nikakvih naznaka. I tada je opet sve krenulo ispočetka-krenula i terapija s jodom, jedan put, drugi put, pa je počela opadati kosa, promjene tlaka... Čim sam počela piti Euthyrox, sve je išlo gore. Godinu i pol dana borila sam se s tlakom, iz visokog u niski i obrnuto. To je bilo grozno stanje. Nisam znala što bih prije gledala. Bio je skroz poremećen rad hormona, priča nam Merima.
No, samo 22 mjeseca nakon liječenja štitnjače, njen prvi radni dan, zove je gospođa s radiologije i kazuje joj da su malo bolje pogledali njen nalaz od nedavno obavljene mamografije i da bi oni voljeli da dođe napraviti ultrazvuk. Rezultati ultrazvuk nalaza-još jedan karcinom, ovoga puta dojke, ali na svu sreću u ranoj fazi.
-Isprva nisam mogla vjerovati. Nakon svega kroz što sam prošla, pomislila sam – zar opet? Dolazim na biopsiju i doktor mi je rekao da će skinuti samo jednu četvrtinu dojke. Međutim, kad je pogledao nalaz magnetske rezonance, odlučio je odstranuti cijelu dojku, priča Merima.
Ponovno je uslijedila terapija hormonalnim tabletama, koje su opet poremetile tlak i s tim se borila godinu i pol dana. U razdoblju od sedam godina, Merima je prošla kroz teške životne trenutke, operacije, terapije, preglede, ali s velikom odlučnošću da će preživjeti.
Kako se Vaš pogled na život promijenio od trenutka kada ste prvi put saznali za karcinom? I kako ste se nosili sa svim fizičkim i emocionalnim promjenama?
-Prvi put je bilo najteže, sama pomisao ‘ja imam karcinom‘ i ‘zašto baš meni?‘, ali kad čovjek shvati da je to jedan proces koji je hormonski, jednostavno posložiš u glavi da to tako mora biti. Postaviš samoj sebi granice i kažeš ‘ dosta je, glavu gore, idemo dalje‘. Pokušaš zaboraviti na sve probleme, živit samo za danas i jednostavno ne odustati. Dok smo zaokupljeni poslom, uvijek neka trka tamo-vamo, znam da se to tada ne može. Ali, kad čovjek dođe u ovakvu fazu, e onda nađeš vremena da staneš, usporiš. Ja sam eto naučila da živim dan za danom, pogotovo sad u mirovini. Pružim sebi na volju otputovat gdje želim, raditi što želim, koliko mogu i što želim i to je to. Sve nuspojave od hormonalnih lijekova, koje su bile neizdržive, pa blago opadanje kose, sve se to može izgurati, ali najteže mi je bilo kad mi je odstranjena dojka, jer se osjećam uvijek da ‘nešto fali‘. Osjećam se polovično, pogotovo kad dođe ljeto, pa moram kupiti kupaći kostim koji košta više od moje penzije.
Suprugova neizmjerna podrška i obitelj kao oslonac
Kroz sve teške trenutke, Merima ističe koliko joj je njezina obitelj bila oslonac, sin i kćer, ali posebno suprug.
- Stvarno sam imala veliku podršku od djece, iako je kćer u Zagrebu, sin je tu s nama. Ali muž bio je moj najveći oslonac. Rekla sam da ga ne bih mijenjala za išta! Jer se upravo ljudi pokažu kakvi su u najtežim trenucima, kod bolesti, karcinoma...Puno njih se rastave, puno njih ostave žene Ja sam imala tu sreću da mi je muž super i pomogao mi je u najtežim trenucima života. Imala sam posebnu prehranu za štitnjaču, boravila u izolaciji, imala sve svoje posebno, od kupatila, sobe, prehrane...On je preuzeo potpunu brigu o meni.
Strujić priznaje da bez supruga nikad ne bi uspjela. Preuzeo je fizičku brigu o njoj ali i pružio jako bitnu emotivnu podršku. Njegova ljubav i strpljenje su je držali kada je bilo najteže.
Podrška Udruge Caspera i zajedništvo
Uz obitelj, posebnu snagu pronašla je i u Udruzi Caspera iz Splita, koja pomaže oboljelima od raka.
- Udruga mi je najveću podršku dala. Posebno psihološku. Slučajno sam došla do njih, preko Udruge Jaka u Osijeku, za koju sam znala i prije svojih karcinoma. Kako bih ja njih kontaktirala inače vezano za karcinome jajnika i maternice, jer me to zanimalo, pitala sam ih da li ima koja udruga u Splitu i onda su me oni uputili na Udrugu Caspera. Caspera mi je dala osjećaj zajedništva i pripadnosti. Kroz njihovu podršku upoznala sam ljude koji su prolazili kroz iste stvari kao i ja, svi smo oboljeli od nekog tipa karcinoma, kazuje nam Merima. Nije mi bio problem putovati iz Supetra trajektom za Split, dva puta tjedno, sedam mjeseci uzastopno na jednu našu grupu vježbača. Meni je to trebalo, koristilo mi je i to sam željela. Zaboravila bih na sve, otvorilo mi je vidike.
Kroz Casperu, Merima je imala priliku družiti se, uživati u životu, pričati o bilo čemu, sudjelovati u različitim radionicama, jednostavno ne bi spominjale bolesti, jer ih ionako sve veže ista problematika. Ali, psihološka pomoć je bila jako bitna i otvoreno su govorile o svojim iskustvima i problemim na skupovima za to, što joj je također pružilo i emocionalno olakšanje. Ponekad je najteže boriti se sa strahovima koji te prate, ali kad čovjek vidi da nije sam, da drugi prolaze kroz slične borbe, to mu daje snagu i upravo Caspera je zajednica koja podsjeti da uvijek postoji netko tko razumije, što je jako bitno.
Borba je vrijedna svake minute
Danas, Merima poručuje svima koji se bore s teškim bolestima da nikada ne smiju posustati. Merima je naučila koliko je važno ići na redovite preglede, slušati svoje tijelo, naučila je cijeniti svaki trenutak i nastojati živjeti život punim plućima. Borba je bila teška, ali je vrijedila svakog trenutka života koji ima sada. Njen put inspirira i podsjeća nas na to da, koliko god teški životni izazovi bili, ljubav, podrška i unutarnja snaga mogu prevladati sve prepreke.
