Masovne pucnjave sve su češća pojava nasilja među djecom školske dobi. Tragična stvarnost je da roditelji svojoj djeci moraju pojasniti detalje o takvim situacijama. Stručnjaci kažu da postoje univerzalni savjeti, poput izbjegavanja slikovitih detalja i aktivnog slušanja djeteta, pomoću kojih će vam biti lakše s vašim mališanom podijeliti vrijedne savjete, prenosi N1.
New York Times je razgovarao s nekoliko stručnjaka za mentalno zdravlje o savjetima za roditelje i skrbnike koji s djecom žele razgovarati o masovnim pucnjavama. Bitno je znati da s djecom različitih uzrasta o temi morate razgovarati na različite načine.
Predškolska i osnovnoškolska dob
Kada su djeca u ovoj dobi, svi se pitaju treba li se s njima uopće razgovarati o tragediji. U tom slučaju morate procijeniti koliko je vjerojatno da će vaše dijete za događaj saznati od nekog drugog. Veliku ulogu igra i vaš način odgoja, odnosno koliko doticaja dijete ima sa stvarnim svijetom i događanjima u njemu.
“Neki roditelji vjeruju da bi čak i mala djeca trebala biti svjesna stvari koje se događaju u svijetu, a taj stav nije bez argumenata”, kaže Steven Meyers, profesor psihologije na sveučilištu Roosevelt u Illinoisu. “Drugi roditelji svoju djecu žele štititi što je duže moguće, što također ima smisla", dodaje.
Ako odlučite sa svojim malim djetetom razgovarati o pucnjavama, postoje dva glavna cilja: Ponuditi jednostavne informacije i olakšati djetetu da shvati kako su odrasli uvijek tu za njega.
Dr. David Schonfeld, direktor američkog nacionalnog centra za školske krize predlaže da kažete nešto poput: Želim ti reći da je u školi koja nam je blizu netko upucao nekoliko djece i odraslih, puno ljudi je tužno.
Stariji osnovnoškolci
Djecu ove dobi možete pitati što znaju o događaju. Moguće je da su već čuli o tome iz nekog drugog izvora.
“Morate osluškivati koliko oni znaju,” kaže dr. Harold Koplewicz, predsjednik Child Mind instituta. “Kada im prepričavate činjenice, budite vrlo mirni, ne unosite emocije. Nemojte s njima dijeliti nepotrebne detalje.”
Jako je važno i dopustiti im da postavljaju pitanja, ali ako ništa ne pitaju - ne dajte se zabrinuti. Dr. Schonfeld kaže da je najčešća reakcija upravo izostanak reakcije. Recite svom djetetu da ćete biti tu za njega ako ikada bude htio razgovarati.
“Ako vas počnu bombardirati pitanjima, usporite ih. Često djeca ne žele čuti onoliko informacija koliko pitaju”, savjetuje dr. Koplewicz, dodajući da budete iskreni ako ne znate odgovoriti na neko od pitanja.
Vrlo lako je moguće da će dijete te dobi odmah početi postavljati pitanja o tome kako se vijesti tiču njih samih.
“Utješite ih i popričajte s njima o stanju u njihovoj školi. Pitajte ih koje su tamo mjere sigurnosti,” govori dr. Koplewicz. “Naglasite im koliko su ovakvi događaji rijetki. Oni su strašni, ali još uvijek vrlo rijetki.”
Mlađi tinejdžeri
Ako vam je dijete stupilo u tinejdžerske godine, sigurno zna što se dogodilo. Pitajte ga što zna i kako se osjeća. Glavni cilj je da saslušati što vam dijete govori, a ne da pokušavate išta popraviti ili riješiti.
“Ključno je saslušati što oni imaju za reći, ne prekidajte ih i fokusirajte se na njihove osjećaje. Tek nakon toga možete ispraviti neke krive percepcije i pružiti im utjehu”, tvrdi dr. Meyers. “Svi roditelji trebali bi pažljivim slušanjem dopustiti djetetu da analizira svoje emocije.”
Vaš tinejdžer može biti zbunjen i možda ćete mu morati reći da je u redu proživjeti bilo koju emociju.
“Oni testiraju situaciju. Pitaju se ‘jesam li djetinjast ako plačem’ ili ‘je li normalno plakati kada je svijet ovako strašan i grub’,” kaže dr. Jessi Gold, profesorica u odjelu za psihijatriju u školi medicine na sveučilištu Washington u St. Louisu.
Ako se tinejdžer emocionalno osloni na vas, bit će zbunjen. Dajte mu do znanja da je u redu osloniti se na tuđu potporu nakon tragedije i da to nikako ne znači da on više nije samostalan, kaže dr. Gold.
Tinejdžeri
U razgovoru s tinejdžerom možete biti izravniji o vašim emocijama i reakciji na vijesti, kaže dr. Koplewicz, ali naglašava da je aktivno slušanje još uvijek glavni savjet.
“Možemo pred njima biti ljutiti, zgađeni, uzrujani. Možemo čak i plakati”, kaže on. “Nije pogrešno pokazivati emocije pred djecom.” Ipak, on naglašava da morate djetetu svojim primjerom pokazati kako se ispravno nositi s emocijama.
Neki tinejdžeri dobro će reagirati na to, a drugi možda uopće neće htjeti razgovarati s vama. Vaš cilj je da im pristupite s poštovanjem, ali da “ne reagirate na izbjegavanje s izbjegavanjem,” kaže dr. Gold.
Ako vaš tinejdžer odbije razgovor, recite im da ste tu za njega kad god bude spreman pričati s vama, dodaje ona. Predlaže da ih sami pitate kada bi željeli razgovarati, ali da ne budete napadni ili iritantni.
Upoznajte svoje dijete
Svaki stručnjak naglašava da je važno da roditelj upozna svoje dijete. Kako vaše dijete inače procesuira komplicirane i negativne emocije? Koliko imaju pristup društvenim mrežama? Jesu li emocionalno zdravi?
Djeca koja pate od anksioznosti ili su proživjela traumu s ovakvim bi se pričama mogli nositi mnogo teže. Uz to, važno je odvojiti vremena i za sebe - kako biste mogli procesuirati vlastite misli i osjećaje.