Objava na društvenim mrežama o iskustvu jednog Dalmatinca koji je tijekom ratnih godina primio izbjegličku obitelj iz Bosne i Hercegovine izazvala je lavinu reakcija i stotine komentara.
Autor objave tvrdi kako je 1993. godine zajedno sa suprugom u Makarskoj pružio dom obitelji protjeranoj iz okolice Sarajeva. Kako navodi, riječ je bila o bračnom paru s troje djece, kojima su besplatno ustupili kat kuće, dijelili hranu, odjeću i pomagali koliko su mogli tijekom gotovo dvije godine zajedničkog života.
Godinama nakon toga izgubili su kontakt, a obitelj se, kako piše, odselila u Njemačku. Međutim, nedavno je preko prijatelja naišao na videozapise čovjeka kojeg je nekoć primio pod svoj krov. Tvrdi da danas javno govori o ratnim iskustvima i izbjeglištvu, pritom optužujući Hrvate iz Dalmacije da su izbjeglice ponižavali, iskorištavali i tjerali ih da rade za smještaj.
"Ono što me najviše pogodilo jest što u jednom videu opisuje upravo našu kuću, čak spominje i ulicu u kojoj živim", napisao je autor objave.
Dodaje kako je stvarnost, prema njegovim riječima, bila potpuno drukčija. Tvrdi da su toj obitelji kupovali školski pribor, pomagali djeci te ih vozili liječniku kada je bilo potrebno.
‘A njega nazivaju hrabrim‘
"Imam fotografije, pisma zahvale koja su nam ostavili i susjede koji sve pamte. Najžalosnije mi je gledati komentare ljudi koji ga nazivaju hrabrim jer je navodno progovorio o svojoj patnji", napisao je.
Ipak, unatoč gorčini koju osjeća, zaključio je kako se ne kaje zbog pomoći koju je pružio.
"Da se sutra opet dogodi isto, ponovno bih im pomogao", poručio je.
Objava je izazvala burnu raspravu. Dio komentatora tvrdi kako su tijekom ratnih godina i sami svjedočili sličnim situacijama te da su mnoge obitelji u Dalmaciji pomagale izbjeglicama bez ikakve naknade.
"Neka objavi ime i prezime ako ima dokaze", "Ne vidim čega se boji", "Ako ima fotografije i pisma, neka ispriča svoju stranu priče", samo su neki od komentara.
"To je stoka, nas su primili u Makarskoj i ništa nam nije falilo, bolje nas pazila pokojna teta Anka nego svoju djecu. Ni po čemu nas nije odvajala. Pokoj joj duši, znala nas je klepiti po ušima, al sve redom."
"Trebaš objaviti, jer laž postaje istina ako šutiš i čuvaš dokaze da je drugačije."
"Nisi jedini u toj situaciji, prijatelju dragi. Osobno sam isto doživjela jako. Pun stan nas je bio."
"Pomozi sirotu na svoju sramotu."
S druge strane, bilo je i onih koji sumnjaju u autentičnost cijele priče te smatraju kako je riječ o neprovjerenoj objavi bez konkretnih dokaza.
"Ne vjerujem priči. Tanka mi je."
"Zašto širite netrpeljivost? Gdje su dokazi za ovo?"
Bez obzira na to što je prava istina u konkretnom slučaju, objava je svakako probudila uspomene na ratne godine, solidarnost, ali i razočaranja koja neki nose sa sobom desetljećima kasnije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....